Đakovo, (IKA/BTU) – Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovačke i Srijemske biskupije okupio je od 17. do 19. rujna u velikoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu biskupe i stotinjak svećenika. Tema i ovogodišnjeg TPS-a bila je pastoral braka i obitelji, što je nastavak prošlogodišnjeg seminara, ali ove godine s naglaskom na neredovite i specifične situacije unutar bračnoga i obiteljskog života vjernika, čime su svećenici željeli pridonijeti Godini braka i obitelji u biskupiji.
U pozdravu nakon molitve đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić istaknuo je kako su nekada rastave bile rijetke ili promašaj brakova te se razvod smatrao društvenom ljagom, a danas se smatraju gotovo normalnom pojavom. Sve su brojniji tzv. istospolni brakovi ili veze koje u mnogim zemljama dobivaju svoje zakonsko i ustavno dopuštenje. Svjedoci smo raspada bračnih vrijednosti, a u Hrvatskoj koliko je poznato, svaki peti brak završava rastavom. No, premda sakrament ženidbe prolazi kroz teška iskušenja, visok je postotak onih koji se vjenčavaju u Crkvi, istaknuo je biskup Srakić. Čak i nakon ugovora Svete Stolice i RH, prema kojemu se vjenčati može kod matičara ili u Crkvi, oko 99% parova vjenčava se u crkvi i to čak i oni koji ne prakticiraju vjeru. Nije to samo neki običaj, svečanost, nego ipak privlačnost transcendentnoga događaja koji usprkos sekularizaciji svjedoči da je ljudska duša po naravi kršćanska. I nešto u čovjeku ima makar ne prihvaćao Crkvu. Obitelj je prenositeljica biološkog života i života vjere i doista joj moramo posvetiti pozornost. Nekada se u obitelji rađalo i umiralo, radilo, zarađivalo, slavilo i praznikovalo. Danas obiteljska kuća postaje prolazno prenoćište. No, dok budemo o svemu tome razmišljali u tijeku seminara, “nemojmo kukati, zdvajati, a pogotovo ne osuđivati. Nismo došli ovdje nekoga suditi nego pomoći ljudima da prebrode neke poteškoće”, poručio je svećenicima biskup Srakić.
Ordinarija i pomoćne đakovačke i srijemske biskupe mr. Đuru Gašparovića i dr. Đuru Hranića te svećenike i predavače potom je uime đakovačkoga KBF-a i dekana prof. dr. Nikole Dogana pozdravio prodekan za nastavu dr. Vladimir Dugalić, član Povjerenstva TPS-a, koji je ujedno i otvorio seminar. Predavanje “Može li se sakramentalna ženidba dvoje kršćana ugasiti?” održao je biskup Hranić. U svjetlu pastoralnog iskustva Crkve, suočenog s rastućim brojem neuspjelih brakova i civilnih rastava te ponovno oženjenih vjernika, koji se zbog nemogućnosti pristupa sakramentima pomirenja i euharistije osjećaju gurnutima na rub života Crkve, dr. Hranić nastojao je pojasniti stavove Crkve u tim pitanjima. Ženidba dvoje kršćana ima obilježje sakramentalnosti u dva smjera – kao znak otajstva u kojemu su ujedinjeni Krist Zaručnik i Crkva Zaručnica, te kao znak spasenja koje dijeli i ostvaruje Kristova milost. Biskup je dao pregled stajališta nekoliko novijih dokumenata crkvenog Učiteljstva o tom pitanju. Govoreći o milosti koju daruje sakrament ženidbe i pozivu kršćanskih supruga da budu spomen velebnih Božjih djela, dr. Hranić podsjetio je na poziv pape Ivana Pavla II. iz pobudnice “Familiaris consortio” da, zajedno s vjernicima koji prolaze izazove bračnih poteškoća, i svećenici, umjesto oslobođenja od sakramentalne veze koja nije plodonosna, traže načine da odjelotvore ljubav koja prašta i otkupljuje, te da supružnici iz sakramenta crpe milost i snagu za suočavanje s problemima i izazovima koji ih pritišću. To znači da je jedini pastoralni pristup u takvim situacijama evangelizacija koja vodi do obraćenja i vjerničkog suočavanja s otajstvom križa i ulaska u Kristovo pashalno otajstvo po kojem umiranje sebi postaje izvorom novoga života. Drugome se ne može pomoći bez otvorenog, iskrenog i istinitog pristupa konkretnom problemu, ne tako da postavljamo u pitanje ili negiramo, već da priznajemo milost primljenih sakramenata – krsta, potvrde te ženidbe – kako bi oni postali izvorom snage za svjedočku ljubav i radosno životno zajedništvo u braku i obitelji, zaključio je biskup Hranić. Nakon rasprave, predavanje “Sociopsihološki pogled na uzroke i posljedice sukoba u obitelji i rastavu braka” održao je prof. dr. Vlado Šakić s Instituta “Ivo Pilar”. U prvom dijelu pozornost je posvetio psihološkim odrednicama ulaska u brak, navodeći odrednice privlačnosti među osobama, preko trodijelne podjele ljubavi koja uključuje bliskost, strast i odanost, sve do stilova privlačnosti, napominjući kako je u bračnom odnosu, za razliku od izbjegavajućeg i anksioznog stila, najplodonosniji tzv. “sigurni” stil privrženosti koji u sebi sadrži povjerenje i osjećaj prihvaćenosti među supružnicima. Osvrćući se na brak kao instituciju, prof. Šakić iznio je podatke istraživanja po kojemu 88% ispitanika u Hrvatskoj smatra da brak kao institucija nije zastario, što je znatno više nego u ostalim europskim zemljama. Ipak, religijsko i kršćansko shvaćanje braka sve je teže Europljanima, posebno u pogledu nerazrješivosti. Istraživanja pokazuju da što je bolja komunikacija u braku, veće je zadovoljstvo i sreća. Prof. Šakić iznio je i četiri čimbenika koji utječu na rastavu braka, a to su problematični bračni odnosi, sukobi u braku, nasilje u obitelji te oblici ponašanja koji se javljaju u problematičnim brakovima, napose preljub i ljubomora. Istaknuo je kako prekid braka nije odluka od jednoga dana, već proces koji traje duže sve do trenutka kada dolazi do stvarnog razloga rastave. U predavanju “Problemi samohranog roditeljstva” prof. dr. Zora Raboteg-Šarić istaknula je određene promjene današnjice koje utječu na obitelj, a to su: nestabilnost obitelji, porast jednoroditeljskih obitelji, negativni modeli u medijima koji sve više ističu nasilje i seksualnost, te gubitak veza među obiteljima u zajednici. Govoreći o utjecaju razvoda na roditelje, prof. Šarić istaknula je kako su rastavljene osobe manje sretne, pokazuju simptome depresije s oslabljenim pouzdanjem te imaju više poteškoća u odgoju djece. Djeca pak najteže razdoblje proživljavaju u trenutku kada se razvod događa, što rezultira problemima u školi, anksioznošću, problematičnim ponašanjem, a uzroke treba tražiti u izloženosti stalnim sukobima roditelja, naglom ponašanju u odgoju, te u stresu uslijed znatnog pogoršanja financijske situacije u obitelji. Problemi uglavnom nestaju tek nakon dvije godine od same rastave, kada obitelj uspostavlja određenu životnu rutinu. Ipak, problemi kod djece javljaju se i u kasnijoj dobi, što se reflektira većim školskim neuspjesima, učestalim upotrebama droge i alkohola, te lošijim odnosima prema osobama suprotnoga spola. Prof. Šarić iznijela je i istraživanje prema kojem su glavni uzroci rastave braka ponajprije neslaganje i sukobi bez tjelesnog nasilja, na drugom je mjestu alkoholizam i drogiranje partnera, a na trećem preljub. Zaključujući svoje predavanje, prof. Šarić je napomenula kako su glavne teškoće samohranog roditeljstva ponajprije financijske naravi, potom umor i prezaposlenost, potpuna odgovornost za odgoj djece, nemogućnost da djeci priušte ono što djeca žele ili trebaju te nerazumijevanje okoline.

Nakon rasprave, predavanje “Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani – ozbiljna briga Crkve”, održao je dr. Josip Grbac, profesor na KBF-u u Rijeci. Sva naša razmišljanja o rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima morat će voditi računa o nekim bitnim činjenicama, od kojih je najvažnija ta da svaki naš pastoralni rad treba krenuti od činjenice da je prvi brak valjan dok se ne dokaže njegova nevaljanost. Govoreći o pravnom pojmu consumatum, prof. Grbac rekao je kako danas pitanje valjanosti braka treba gledati pod pojmom darivanja supružnika međusobno, ističući osobito kako je redefinicija pojma consumatum stepenica koju moramo prijeći, jer je moralna smrt braka često gora i od same rastave. Dotaknuo se i problema epikeje, ističući kako moral ne traži heroizme, jer čovjek, ponašajući se po pravilu epikeje, smatra da je za njega bolje slijediti glas svoje savjesti nego slovo zakona.
Koreferat na temu “Pastoral sa razvedenima i ponovno civilno vjenčanima – izazov za dijakoniju u Crkvi”, potom je održao dr. Ivo Džinić, profesor na đakovačkom KBF-u. Prvo se osvrnuo na smjernice studijskog zasjedanja o pastoralu s rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima, u okviru održavanja Biskupijskog foruma Bečke nadbiskupije koji naglašava kako pastoral ovakve grupacije vjernika mora biti ponajprije orijentiran prema evanđelju, ustrajati u teološkoj refleksiji, potom konkretizirati opće crkvene smjernice, uzimati u obzir opravdana očekivanja ljudi, senzibilizirati se za korištenje svih dušobrižničkih mogućnosti te poštivati granice odgovornog pastorala. Dr. Džinić zatim je predložio neke početne korake sustavnog pastorala s razvedenima i ponovno civilno vjenčanima. Polazeći od uspostave komunikacije s takvom grupacijom vjernika preko župnih pisama, razgovorima na sjednicama župnoga pastoralnog vijeća, pa preko župnih listova, istaknuto je da je cilj svih tih aktivnosti na župnoj razini stvaranje ozračja u kojem će se rastavljeni i ponovno civilno vjenčani osjećati prihvaćeni i poštovani kao punovrijedni kršćani. Drugi korak sustavnog pastorala su liturgijske molitve na nedjeljnim bogoslužjima te riječi utjehe i ohrabrenja koje ove osobe očekuju od svojih župnika, uz češće ciljane propovijedi koje govore o toj tematici. Od velike je važnosti i pastoral osobnih dušobrižničkih razgovora kojima se osobama koje su doživjele brodolom u svojem bračnom i obiteljskom životu omogućuje da bolje upoznaju svoj položaj u Crkvi i koji će im pomoći da se što bolje uklope u život crkvene zajednice. Bračni drugovi, koji osjećaju da su u svojim poteškoćama ostavljeni sami, traže u većini slučajeva, ponekad i prebrzo, izlaz u rastavi. Stoga tim bračnim parovima koji dolaze u krizu treba ponuditi kvalitetno savjetovanje u savjetovalištima za brak i obitelj, a ako unatoč svemu krizu ne prebrode, treba im pružiti osjećaj da u crkvenoj zajednici imaju svoje mjesto kao i prije. Rastava je tako izazov za dijakoniju u Crkvi, jer su osobe koje dožive brodolom u bračnom životu izložene materijalnoj i financijskoj krizi, ostaju sami ili sami s djecom, ponekad imaju poteškoća s neriješenim stambenim pitanjem – sve su to prostori gdje župna zajednica može konkretizirati svoju pomoć kroz dijakoniju, istaknuo je dr. Džinić.

Drugoga dana TPS-a predavanje na temu “Život u slobodnim vezama i brak na probu – kršćani u građanskim ženidbama” održao je dr. Alojzije Čondić, profesor na splitskom KBF-u. Istaknuo je da Crkva s pravom strahuje, jer se priznavanjem slobodnih veza obezglavljuje ljudski i kršćanski pristup životu te se gubi ćudoredni osjećaj za dopušteno. Osobito je zabrinjavajuće što mnoge države u svojim zakonima odobravaju istospolne veze, koje se postupno u svemu izjednačavaju s obiteljskim stanjem. Govoreći o pastoralnom pristupu toj tematici, dr. Čondić istaknuo je kako su nedovoljne “tečajne” pripreme te da pastoralni djelatnici ne smiju šutjeti i povući se, nego odvažno zagovarati istinu o ženidbi. Nadalje, potrebno je u župnim zajednicama razvijati sustavni pastoral ženidbe i obitelji te produbljivati svijest odgovornosti i pastoralnoj zauzetosti, a osobito kod djece i mladih ispravan stav prema životu, ženidbi i obitelji, jer u suprotnom, kultura koja bezumno ruši svoje temelje nema budućnost, zaključio je dr. Čondić.

Dr. Marinko Stantić, profesor pastorala iz Subotice, u predavanju “Pastoralno-teološki aspekti mješovitih ženidbi” istaknuo je kako je odabir partnera ponajprije stvar srca, premda ostalima taj izbor može često biti neobjašnjiv. Pravo je svakog čovjeka da odabere svoga životnog druga. Katolička Crkva ima stalnu brigu da očuva od otpada od vjere djecu koja su plod mješovitih ženidaba. Dr. Stantić rekao je kako su pozitivne strane mješovitih ženidaba ponajprije međusobno obogaćenje te smanjeni rizik nacionalnoga genetskog profila, dok su nedostaci mješovitih ženidaba na prvom mjestu asimilacija jednog od bračnih drugova pred “jačim”, potom dominacija jednog bračnog druga nad drugim, gdje se gubi međusobna ljubav i dijalog, te na kraju pojava ateizma u takvim obiteljima zbog “mira u kući”, gdje se vjera ne prakticira već postaje privatna stvar pojedinca. Stoga je kao pastoralni pristup dr. Stantić istaknuo kako je potrebno zaručnicima i supružnicima ukazati na pozitivnosti i nedostatke mješovite ženidbe, s naglaskom kako, bez obzira na sve, Bog treba biti na prvom mjestu u njihovu bračnom suživotu.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava kojom je dominiralo pitanje udovica koje se žele samo crkveno vjenčati s drugim partnerom kako ne bi izgubile mirovinu svojih pokojnih supruga. Profesor kanonskog prava dr. Nikola Škalabrin odgovorio je kako Crkva zbog loših životnih uvjeta mora stati na stranu udovica, ističući kako je ukinuta civilna kazna iz vremena komunizma koja je to sprječavala.
Predavanje “Uloga župnika u otkrivanju elemenata možebitne ništavosti ženidbe i pri podizanju tužbe crkvenom sudu” održao je mr. Mato Mićan, profesor kanonskog prava na đakovačkome KBF-u i branitelj veze na Međubiskupijskom crkvenom sudu. Započeo je činjenicom da je velika i odgovorna upravo uloga župnika u otkrivanju elemenata možebitne nevaljanosti ženidbe i pri podizanju tužbe crkvenom sudu. Župnik je taj koji može pomoći i ženidbenim drugovima, ali i onima koji vrše sudsku vlast. On je ‘filtar’ pri utvrđivanju pravnog temelja u eventualnoj parnici za proglašenje ništavosti ženidbe. Prvi korak koji župnik čini u susretu s možebitnim postupkom je razgovor, savjet i davanje stručnih informacija, dok se drugi korak sastoji u pomoći pri pisanju tužbe. Mr. Mićan župnicima je preporučio da prvo pozovu ženidbene drugove da svoju ženidbu ukrijepe i nastave zajednički život. Ukoliko ipak nema nade za zajedničkim životom, na župniku je da prepozna ima li uopće temelja za podizanje tužbe. Mr. Mićan zatim je konkretno izložio kako se piše i podnosi tužba za proglašenje ništavosti ženidbe crkvenom sudu.

Biskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Alojz Kovaček u predavanju “Pastoral obitelji s djecom s poteškoćama u razvoju” iznio je podatak kako u EU živi deset milijuna ljudi s posebnim potrebama, od toga u Hrvatskoj 60.000. Govoreći o poteškoćama koje roditelji prolaze kada nakon rođenja djeteta primijete da ono ima posebne potrebe, predavač ističe četiri faze kroz koje roditelji prolaze: prva je šok, potom faza nevjerice i poricanja, faza prihvaćanja i na kraju prilagođavanja. Prema riječima vlč. Kovačeka, evangelizacija osoba s posebnim potrebama treba ići na tri razine: ponajprije mora biti prisutna suradnja s društvenim organizacijama, od velike je važnosti i organiziranje susreta osoba s invaliditetom na župnoj, dekanatskoj i biskupijskoj razini te na kraju formacija samih vjeroučitelja.

Trećega dana seminara predavanje “Obitelji oboljelih od PTSP-a i obitelji ratnih vojnih invalida – očekivanja od pastoralnih djelatnika” održao je psihijatar dr. med. Berislav Pašalić, ravnatelj hitne pomoći Osječko-baranjske županije. Istaknuo je kako je najnužniji individualni pristup svakom oboljelom, jer ne postoje dva ista poremećaja, dvije iste ranjene osobe. Važno je procijeniti situaciju u obitelji s oboljelim članom, važna je socijalna potpora, a na prvom mjestu je vjera u smisao te svagdanje patnje s kojom se obitelj oboljeloga od PTSP-a susreće. Obitelj od pastoralnih djelatnika traži ponajprije razumijevanje, strpljenje za slušanje drugoga, te na kraju savjet. Govoreći o obiteljima s ratnim vojnim invalidima, dr. Pašalić ju je usporedio s brodom koji ima svoju posadu, uz pitanje što ako je kapetan te posade u krizi. Stoga je zadatak svećenika i pastoralnih djelatnika, pripremiti posadu za navigaciju – točno im odrediti ciljeve i pomoći im da do tih ciljeva dođu.

U predavanju “Pitanje neplodnosti u braku” dr. Miljenko Aničić, profesor moralne teologije na đakovačkome KBF-u, iznio je podatak da svaki sedmi par danas ima problema s neplodnošću. Predviđa se da će u narednom desetljeću ovakve probleme imati svaki treći par. Dok veliki broj bračnih parova nastoji raznim metodama ograničiti svoju plodnost ili spriječiti dolazak novoga života, s druge strane jedan broj njih ima jednu jedinu želju: steći vlastito dijete. Vlastite želje, društveni pritisci, ali i znanstveno-tehnički optimizam i obećanja reprodukcijske medicine potiče ih stalno na nove pokušaje. Dr. Aničić istaknuo je kako su neke od danas uobičajenih medicinskih metoda moralno gledano problematične i u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom, naglašujući da je dijete dar Božji – Bog je onaj koji stoji iza života, a ne čovjek. Istaknuo je kako se mnogi oblici neplodnosti mogu spriječiti odgovornim ponašanjem, pravovremenom dijagnozom i moralno prihvatljivim medicinskim intervencijama. Tamo, pak, gdje je bračna neplodnost nepromjenjiva stvarnost, svijest vjernika treba gledati dalje i tražiti alternativna rješenja, među kojima je ostvarenje duhovne plodnosti u kojoj se iz ljubavi služi životu na dobrobit čovjeka i čovječanstva, zaključio je dr. Aničić.

Koreferat “Umjetne oplodnje – moralno-pastoralni vid” održao je potom doc. dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na đakovačkome KBF-u. Govorio je o povijesnom razvoju umjetnih oplodnji od njezinih početaka sve do danas te s medicinskog stajališta izložio vrste i načine umjetnih oplodnji i danas. Istaknuo je kako je stav crkvenog učiteljstva da umjetne oplodnje nisu terapeutsko sredstvo u liječenju neplodnosti, jer se mora poštivati jedinstvo ljudske osobe – tijelo ne može biti objekt upotrebe. Tako dobra nakana ne može opravdati biomedicinske tehnike u rađanju živoga bića. Kod umjetnih oplodnji niječe se spolni čin koji je sastavni dio braka – darivanja supružnika međusobno. Osvrćući se na encikliku “Donum vitae”, predavač je istaknuo kako je heterologna umjetna oplodnja nedopuštena, jer narušava bračni savez. Današnja praksa “majke surogata” narušava jedinstvo braka i dostojanstvo rađanja ljudske osobe, dok je homologna umjetna oplodnja nedopuštena jer narušava dostojanstvo bračnog čina – dijete ne smije biti proizvod biotehničkog i znanstvenog zahvata, nego čin ljubavi. Govoreći o moralnoj prosudbi medicinskih postupaka pri umjetnim oplodnjama, dr. Dugalić je istaknuo kako pri takvim postupcima dolazi ponajprije do hiperhormonalne terapije koja je štetna za zdravlje žene, stvara se višak embrija, često dolazi do selektivnog pobačaja, te zamrzavanja embrija koji se kasnije koriste kao biološki materijal. Na pitanje koja je pastoralna praksa u takvim slučajevima, dr. Dugalić ponajprije ističe osobni razgovor pastoralnih djelatnika s bračnim drugovima koji se žele odlučiti na čin umjetnih oplodnji, u kojem treba izložiti stav Crkve i moralnu prosudbu medicinskih postupaka te predložiti liječenje neplodnosti ili posvojenje. Najčešće bračni parovi dolaze dušobrižnicima s već donesenom odlukom i očekuju potvrdu svojih stavova. U tom slučaju treba pokušati primijeniti princip manjeg zla i savjetovati da barem ne dođe do viška embrija, zaključio je dr. Dugalić.

Nakon rasprave o izlaganjima, uslijedio je izvještaj rada u skupinama u kojima se raspravljalo protekloga dana. Prvo izlaganje iznio je vlč. Nikica Bošnjaković, zapisničar skupine koja je raspravljala o temi “Briga za obitelji osoba s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju”, moderatora vlč. Alojza Kovačeka. Drugi izlagač bio je vlč. Stjepan Šumanovac, koji je iznio zapisnik o temi “Pastoralna skrb za obitelji u kojima netko od članova ima problem ovisnosti”, koju je moderirao vlč. Ivan Jurić. Treće izlaganje rada u skupinama koje je moderirao dr. Ivo Džinić na temu “Pastoral rastavljenih te rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih”, iznio je zapisničar vlč. Krešimir Jukić. Kao posljednji, zapisnik o radu na temu “Slobodne veze i brak na probu” moderatora vlč. Mate Gašparovića, iznio je vlč. Tomislav Ćurić.
Nakon izvještaja o radu u skupinama uslijedila je rasprava u kojoj su svećenici aktivno sudjelovali svojim razmišljanjima, prijedlozima i pitanjima. Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovačke i Srijemske biskupije završio je potom biskupovom riječi i završnom molitvom.