Bol, (IKA) – Dvadesetak svećenika Hvarsko-bračko-viške biskupije okupilo se 19. rujna u dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču na svoju godišnju skupštinu. Skup je počeo euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Slobodan Štambuk.
U prvom dijelu susreta, pod predsjedanjem hvarskoga dekana don Emila Pavišića, dr. Josip Delić iz Splita, predsjednik Crkvenog interdijecezanskog suda, održao je predavanje “Sakrament ženidbe bitni događaj ljudske i kršćanske zajednice”. Istaknuo je da je danas najugroženija obitelj, ta temeljna i bitna zajednica za nastanak i odgoj ljudske i kršćanske osobe, te da nema izgrađene osobe bez dobre obitelji iz koje je izrasla i koja je podupire i da narod koji prije svega nije zajednica obitelji i koji nema vrijednosnih temelja obiteljske zajednice, nema sigurne budućnosti. Danas, kad sve silovitije dolazi do razaranja tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, potreban je odgoj za biti, ne bilo kakav, nego biti zrela osoba, odgoj za znati poznavati sve ono što proistječe iz same naravi, a što je Krist podigao na dostojanstvo sakramenta u ženidbenom životu, odgoj za djelovati da bračni drugovi i djeca u svom djelovanju rastu u crkvenom i ljudskom zajedništvu. Odsutnost moralnih načela i podcjenjivanje duhovnih vrijednosti urušava jedinstvo i nerazrješivost braka, podriva odgoj i svijest o odgovornom očinstvu i majčinstvu i udara na najslabije u obitelji – djecu i starce kao neproduktivne članove ili prijetnju brzom razvitku prema visokom standardu. Novo poimanje napretka čini da je u Hrvatskoj godine 1950. bilo sklopljeno 38.094 braka, a 1997. 24.499, što znači smanjenje za 36%. Godine 1950. rastavljeno je 3407 ili 8,9%, a 1997. godine 3916 ili 15,9% brakova. U Hrvatskoj je 1948. godine živorođeno 92.954 ili 24,4 djeteta na 1000 stanovnika, a 1997. godine 55.501 ili 12,1 dijete na 1000 stanovnika, dok je broj umrlih 1948. godine 50.576, a 1997. godine 51.964. Prirodni prirast 1948. bio je 11,2 na tisuću, a 1997. godine 0,8. Broj legalnih pobačaja je smanjen od 44. 567 u 1979. na 10.036 u 1997. godini. A broj ilegalnih, zapitao se predavač, dodajući da se sve prekriva velom ljudskih prava i osobnih sloboda. Uime tih prava, pune slobode i humanosti postignuta je dehumanizacija i masovno ubijanje nedužne djece još prije rođenja i eutanazija starih i bolesnih. To su posljedice apsolutne slobode, hedonističkog i utilitarističkog shvaćanja života, etičkog liberalizma i anarhizma. Oni koji se srame obitelji i njezinih vrijednosti napadaju i sam pojam ženidbe. Nude se novi, Crkvi neprihvatljivi modeli braka i obiteljskog života priznati, nažalost, zakonima pojedinih država; s brakom se izjednačuje zajednički život nevjenčanih, na duže i kraće vrijeme, zajednica homoseksualaca i lezbijki. A kako o obitelji ovise Crkva i narodi, pape ne prestaju opominjati, upozoravati i davati upute kako vratiti svetost braku, dostojanstvo obitelji, a supruzima odgovornost i djeci radost, jer: “Spas osobe, ljudskog i kršćanskog društva usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici”, zaključio je dr. Delić. Kako bi pomogao svećenicima u njihovu što uspješnijem pomaganju obiteljima i rješavanju bračnih problema dr. Delić im je govorio o pastoralu sakramenta ženidbe, o pripravi za vjenčanje i brak, o bitnim svojstvima ženidbe, odnosima među supružnicima, načinu sklapanja ženidbe, učincima ženidbe, te o rastavi i pomoći onima koji su u bračnoj nevolji.

Potom je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Čubelić održao predavanje “Obitelj – središte pastoralne skrbi Crkve”. Govoreći o važnosti obitelji za pojedinca i društvo istaknuo je da je obitelj kolijevka i temeljna stanica društva. Ona je istodobno i prvo i trajno mjesto odgoja i duhovnog rasta i to ne samo jedne osobe, nego i čitavog naroda. Vrijednosti koje upijaju u ozračju bračnog života svojih roditelja i u obiteljskom ozračju, odrastajući, djeca sa sobom nose u život i prenose ih u svoje obitelji, u profesionalne odnose i u sve druge oblike društvenog života. Život naroda, države, te svih oblika ljudskog udruživanja prolazi kroz obitelj. Stoga u svojem redovitom pastoralu Crkva smatra prvotnim upravo pastoral obitelji. Govoreći o utjecaju društvenih okolnosti na obitelj, mons. Čubelić istaknuo je da je već nekoliko desetljeća obiteljska zajednica pojačano izložena sve većim teretima i pritiscima, s više je strana ugrožena, muči se s poteškoćama i novim prilagodbama. Stoga danas češće doživljava lomove i neusporedivo teže ispunjava zahtjeve koji se pred nju postavljaju. Preko obitelji, kao vrlo osjetljive, a istodobno tako bitne karike za budućnost društva i Crkve, danas se prelama cijeli niz nepovoljnih izvanjskih utjecaja: dolazi do radikalnih promjena vrijednosti, naše kršćanske obitelji su veoma laicizirane, obiteljske strukture ozbiljno su ugrožene sve složenijim zahtjevima današnjeg gospodarstva, u prilog ne idu ni globalizacijski procesi i oštra borba za opstanak na svjetskom tržištu rada. Rezultati su porazni: sve se manje obitelji zasniva (oko 15 % stanovništva su neoženjeni i neudate), sklopljeni se brakovi brže i češće raspadaju (u Hrvatskoj od 17% do 21%), supružnici imaju sve manje djece i dobivaju je u kasnijoj dobi (27% bez djece), sve je više djece koja se rađaju i odgajaju izvan braka (oko 8%), veliki su postoci pobačaja začete djece, nesrazmjer mladih i umirovljenika, sveukupna populacija smanjuje se i stari. Mnogi se stručnjaci slažu da se u čitavoj Europi radi o porastu egoizma i okretanju ljudi od duhovnoga prema materijalnim vrijednostima, rekao je mons. Čubelić.
Don Ivan je iznio i konkretne preporuke što bi pojedinci i institucije trebali učiniti da bi se situacija popravila: stvarati ozračje u društvu koje će se pozitivno odnositi prema braku i djeci; ugrađivati zaštitu obitelji u Ustav, s provođenjem različitih oblika državnog stimuliranja i poticanja; izboriti se za novo vrednovanje uloge žene, za novi model (fleksibilnog) rada s više odmora i slobodnih dana za roditelje malodobne djece, podjelu poslova i odgovornosti unutar obitelji. Obitelj s više djece mogla bi imati status malog poduzeća od opće društvene koristi, a obiteljski rad priznati kao pravi rad (kao što se plaćaju odgojitelji tuđe djece u skrbništvu ili u vrtićima). Don Ivan je s pastoralnog stajališta govorio o pripravi za bračni i obiteljski život, o slavljenju sakramenta ženidbe, o problemu i pastoralnim zadaćama produženog zaručništva, o pastoralu mladih bračnih parova i obitelji, o braku i obitelji u vremenu rađanja i odgoja djece, o starosnim brakovima, o obiteljima u teškoćama i o brakovima u teškoćama i neregularnim situacijama, o posebnim bračnim i izvanbračnim situacijama te o odgoju za bračnu i obiteljsku duhovnost.
U popodnevnim satima radom je predsjedao brački dekan don Ljubomir Galov. Izvještaje su iznijeli hvarski i brački dekani te viški dekan don Paulin Bjažević. Nakon rasprave uslijedila su priopćenja povjerenika za obitelj, vjeronauk, mlade, misije i laike… Na kraju susreta biskup Štambuk sudionicima je uputio riječi zahvale i ohrabrenja.