Zagreb, (IKA) – “Uzroci i oblici agresivnosti kod djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi; prevencija i terapijske metode” bila je tema 6. međunarodne konferencija voditelja dječjih domova Europe koja održana od 13. do 15. rujna u Zagrebu, Brezovici i Rovinju. Trodnevno događanje organizirali su Zemaljska provincija viteškog reda sv. Vaclava i Caritas Zagrebačke nadbiskupije, a uz domaćine na konferenciji su sudjelovali predstavnici dječjih domova i institucija iz Češke, Mađarske, Slovačke i Poljske. Brojne sudionike iz crkvenoga, građanskog i političkog života na početku skupa pozdravio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, zahvalivši svima koji imaju hrabrosti, odvažnosti i odlučnosti djelovati za dobro djece. Uime organizatora riječi dobrodošlice uputio je i moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu i predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije prof. Boris Balenović, istaknuvši potrebu međunarodne suradnje na svim područjima “jer ljudi iz svih krajeva svijeta donose slične probleme te ne možemo ostati osamljeni otok nego se trebamo međusobno povezati”. Poželio je da svim štićenicima dječjih domova skup olakša i obogati njihov način života.

U radnome dijelu skupa dr. Zoran Juretić i mr. Neda Grgić iz zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež govorili su o medicinskim uzrocima i terapiji dječje agresivnosti, njezinoj simptomatologiji i terapiji. Zaključili su kako su količina i težina agresije određeni faktorima vezanim uz ličnost i reaktivnim faktorima vezanima uz okolinu. Istaknuto je kako adolescenti i odrasle osobe s poremećajem socijalizacije imaju natprosječno često povećanu impulzivnost u djetinjstvu, značajne deficite pozornosti i veću učestalost cerebralnih oštećenja. Predavači su se osvrnuli i na razne vidljive simptome destrukcije. Kao tretman takvoga ponašanja dr. Juretić i mr. Grgić osim psiho-farmakoloških tretmana ističu potrebitim razgovor s djetetom, njegovim roditeljima i cijelom obitelji, a predlažu i druge oblike liječenja.
Dr. Marina Ajduković iz Studijskog centra socijalnog rada Pravnoga fakulteta u Zagrebu, govoreći o depresivcima i/ili agresivcima, zaključila je, uz ostalo, kako je djeci u domovima potrebno omogućiti manje dnevnog stresa, smanjiti broj godina boravka te vratiti duhovnost koja je zanemarena. Naglasila je kako djeca koja žive u dječjim domovima očituju značajno više poteškoća u ponašanju i osjećajima, češće se povlače, imaju više somatskih problema, depresivnija su i anksioznija, socijalni odnosi su im nepovoljniji, imaju više kognitivnih problema i problema pozornosti, češće se agresivno, delinkventno i samodestruktivno ponašaju negoli djeca koja žive u udomiteljskim ili vlastitim obiteljima. “Dječji domovi, u nekom drugačijem, obitelji sličnijem obliku, i dalje će ostati dio naše stvarnosti. Stoga je bez obzira na nastojanje deinstitucionalizacije skrbi za djecu potrebno posebnu pozornost posvetiti djeci u dječjim domovima jer nijedno dijete ne smije biti zabravljeno”, zaključila je dr. Ajduković.

Dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja s Poliklinike za neurologiju i psihijatriju zaključila je da su djeca agresivna i zato “što im jedno govorimo, a drugo činimo”, dok je dr. Gordana Buljan-Flander istaknula da je djeci potrebna trajna a ne prigodna pomoć stručnjaka. Dr. Tomislav Ivančić upozorio je kako je “nemoguće terapiju agresije zamisliti bez transcendentalne dimenzije koju svaki čovjek ima, još od trenutka začeća, a koja nas povezuje s našim korijenjem, apsolutnom ljubavlju, Bogom”. Napomenuo je da je svaki znak agresivnosti ili bilo koje traume znak da se nešto u dubini čovjeka događa. Posebno je istaknuo kako su vjera i Bog pravi lijek agresivnosti, ali i ostalih trauma u čovjeka. Dr. Ivančić pozvao je i na obraćenje jer “religija može pridonijeti patologiji stanja čovjeka, ali ne i religioznost”. Pozvao je kršćane da “prestanu biti kršćanima” već da postanu Isusovim učenicima jer će jedino tada doživjeti apsolutnu Božju ljubav. “Svaki znak agresivnosti znak je da se nešto događa u dubini čovjeka i da se njegova sloboda ne može razvijati i njegova osobnost ne može biti originalna, ili je čovjek naučen negativnome pa mu je savjest izranjena, ili ga roditelji nisu trenirali u dobru pa je njegov karakter razoren ili roditelji nisu učili djecu razmišljati”, istaknuo je dr. Ivančić, rekavši kako ti uzroci mogu biti i terapije koje se na čovjeka mogu primijeniti od samoga rođenja jer “agresivni smo svi, i ne samo djeca u razredu već i učitelji u zbornici, zato svi trebamo temeljni lijek a to je duhovna čovjekova dimenzija po čemu je čovjek čovjek, psiha je njegova psiha i tijelo je njegovo tijelo”.
Program konferencije nastavljen je 14. rujna u Caritasovom domu bl. Alojzija Stepinca u Brezovici gdje su predstavnici dječjih domova pojedinih zemalja iznijeli svoja dosadašnja iskustva u radu s djecom te brojne probleme upravo oko agresivnosti djece. Radni dio nastavljen je i trećega dana, i to u franjevačkom samostanu u Rovinju, gdje je konferencija i zaključena.