Molve, (IKA) – Prigodnim programom od 7. do 9. rujna župa i općina Molve obilježili su 50. obljetnicu smrti mons. dr. Jurja Magjerca (1885. Molve – 1957. Rim). Rodom iz Molvi, mons. dr. Magjerec od 1928. pa sve do svoje smrti 1957. bio je rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Živio je u teškom vremenu, a dobročinstvima prema svom narodu, Zavodu sv. Jeronima, svojim Molvama i Molvarcima ostavio je neizbrisiv trag. “Neizbrisiv trag mons. dr. Jurja Magjerca” ujedno je naziv knjige Dragutina Kokše koja je početkom rujna predstavljena u Molvama. U galeriji Molvarskog likovnog kruga u petak 7. rujna otvorena je izložba s predmetima, dokumentima, fotografijama, pismima, knjigama, crkvenim ruhom vezanim uz život i djelovanje mons. Magjerca. U subotu 8. rujna u Domu kulture održan je znanstveno-stručni skup. Život mons. Magjerca približili su brojni izlagači. O društveno-političkim okolnostima Molva u vrijeme odrastanja mons. dr. Magjerca govorio je Vladimir Šadek. Mr. Damir Bobovec, voditelj arhiva Varaždinske biskupije, istaknuo je Magjerčevu izuzetnu i specifičnu ljubav prema Molvama, koja se očituje i u korespondenciji sa sestrom Maricom, redovnicama i župnikom. O Magjerčevoj zasluzi da sestre milosrdnice dođu u Molve govorila je s. Doroteja Hontić. Dr. Ivica Zvonar govorio je o Magjerčevoj ljubavi prema Repašu, selu u kojemu je Magjerec provodio ljetne praznike. Nakon nekoliko godina provedenih u Rimu, Magjerec pokreće inicijativu za izgradnju crkve u Repašu. Današnji rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. dr. Jure Bogdan istaknuo je kako se Zavod 1931. godine našao pred velikim kušnjama. Rimske su vlasti pristupile uređenju cjelovitog prostora oko mauzoleja cara Augusta, te je svih šest zavodskih zgrada u blizini mauzoleja bilo porušeno. Na novoj lokaciji s istočne strane crkve Sv. Jeronima, a zaslugom i upornošću mons. Magjerca sagrađen je novi Zavod 1939. godine. Rektor Bogdan osvrnuo se i na Magjerčev humanitarni rad. Nakon II. svjetskog rata i tragedije koja je zadesila hrvatski narod, Magjerec je pomagao brojnim Hrvatima koji su tražili pomoć od njega u Zavodu. Procjenjuje se da je oko 20.000 tisuća osoba spašeno od izručenja komunistima. Mario Kolar, apsolvent na studiju kroatistike i južne slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održao je izlaganje “Reljefi Ivana Meštrovića u Molvama zaslugom mons. Magjerca? – fragmenti iz korespondencije mons. Magjerca i Ivana Meštrovića”. Meštrović je, prema riječima Kolara, stigao u Rim 1939. godine. Magjerec ga je pozvao da iskleše dva reljefa na zgradi Zavoda. Bili su to reljefi pape Siksta V. i sv. Jeronima. Kljaković je izradio tri mozaika u središnjoj apsidi na četvrtom katu: Krist – Knez mira, Pokrštavanje Hrvata i Krunjenje Zvonimira. Korespondencija između Magjerca i poznatog hrvatskog umjetnika potječe od 1947. (kad Meštrović odlazi u Ameriku) do 1957. Do realizacije reljefa sv. Martina i sv. Jurja, koji su trebali biti postavljeni ispred molvarske crkve, nažalost, nije došlo jer je u međuvremenu Magjerec umro. Mr. Hrvoje Petrić održao je izlaganje “Mons. dr. Juraj Magjerec kao povjesničar”. Istaknuo je kako je Magjerec svojom knjigom “Majka Božja Molvarska” išao protiv struje onoga vremena. Bio je kontra smjera marksističke historiografije. Organizacijski odbor (Mario Kolar, Dragutin Kokša, fra Ivan Poleto, Vladimir Šadek i Josip Matanović) uz pomoć općine i župe Molve krenuli su prije nekoliko mjeseci s pripremama obilježavanja 50. obljetnice smrti mons. dr. Magjerca. U svom izlaganju prenio je sjećanja o mons. Magjercu od starih Molvaraca preko pitomaca koji su u ono vrijeme boravili u Zavodu, kao i baruna Vranycanyia Dobrinovića. On se nakon ratnih i poratnih dana (Bleibuške tragedije i Križnog puta) zatekao u Rimu i zatražio pomoć od Magjerca koju je i dobio. “U toku razgovora moja se početna tjeskoba i plašljivost u suočenju s impresivnim crkvenim dostojanstvenikom počela postepeno umanjivati, jer se nakon prvog utiska odmjerene čvrstoće u njegovu glasu i pogledu osjetio velikodušnost i čovjekoljublje. (…) Dao mi je nezaboravljive očinske savjete za savladavanje tuge, duševnih rana, kolebanja, nedoumica, i ogorčenja. Mnogi, na žalost, ne svi, njegovi savjeti bili su mi putokaz do kraja moga života” (Iz uspomena na mons. Magjerca). Brzojav upućen u Molve Organizacijskom odboru za proslavu zorno dokazuje koliko je Janko Vranyczany Dobrinović poštivao mons. Magjerca. Kokša je istaknuo kako Juraj Magjerec još uvijek živi u sjećanjima svojih zemljaka, ali i onima kojima je pomagao tijekom života.
U nedjelju 9. rujna u molvarskoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo slavljena je koncelebrirana misa za mons. Magjerca. Misu je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, s današnjim rektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. dr. Jurom Bogdanom, provincijalom franjevaca konventualaca fra Đurom Hontićem, mons. Milanom Sinčićem iz Rima, vlč. Damirom Bobovcem iz Varaždina, o. Martinom Dretvićem, bivšim molvarskim župnikom, fra Ivanom Poletom, sadašnjim župnikom, te svećenicima rođenim u Molvama, a to su o. Miljenko Hontić, generalni asistent franjevaca konventualaca, o. Zdravko Tuba, o. Željko Paša, o. Ante Gašparić, te vlč. Ivan Žufika. Na misi su bile nazočne sestre milosrdnice sa svojom provincijalkom s. Ines Konta. Nazočnim brojnim vjernicima biskup Mrzljak je govorio o važnosti i vrijednosti hrvatskih svećenika koji su, prema njegovim riječima, desetljećima bili prešućivani, o njima se nije smjelo govoriti, a jedan od njih upravo je bio mons. dr. Juraj Magjerec. Nakon mise, biskup Mrzljak blagoslovio je dvoranu nazvanu po mons. Magjercu koja će služiti mladima. Na svečanom ručku načelnik Molvi Ivan Kolar uručio je priznanje Općine Molve rektoru Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu u povodu obilježavanja 50. obljetnice smrti mons. Mađerca. Biskup je s uzvanicima posjetio i Repaš gdje ga je dočekao velik broj vjernika. Razgledali su repašku crkvu Srca Isusova, a vjernici su na kraju primili od biskupa Božji blagoslov. Posljednje mjesto programa bio je posjet sestrama milosrdnicama u Molvama.