“Neka Kristovo svjetlo rasvijetli sve ljude!” naslov je završne poruke s Treće europske ekumenske skupštine koja se održavala u Sibinju u Rumunjskoj od 4. do 9. rujna na temu “Svjetlo Kristovo sve prosvjetljuje. Nada u obnovu i jedinstvo u Europi”.
Treću je europsku ekumensku skupštinu, kako se ističe na početku poruke, karakteriziralo bogatstvo pravoslavne duhovnosti i tradicije. U Sibinju smo ponovno osjetili bolnu ranu podjele među našim Crkvama. Ta se razlika vidi i u našem shvaćanju jedinstva. Povijesni i kulturni razvoji u istočnom i zapadnom kršćanstvu pridonijeli su tim razlikama i da bi ih se shvatilo potrebno im je žurno posvetiti pozornost i voditi stalni dijalog. Sudionici također izražavaju uvjerenje da se “svekolika kršćanska obitelj mora uhvatiti u koštac s doktrinalnim pitanjima i tražiti širi konsenzus o moralnim vrijednostima koje izviru iz evanđelja i vjerodostojan način života koji u radosti svjedoči Kristovo svjetlo u našem zahtjevnom suvremenom laičkom svijetu, kako u privatnoj tako i u javnoj sferi”. Naša kršćanska duhovnost predstavlja dragocjeno blago. Samo ako smo blizu našem Gospodinu Isusu Kristu možemo se međusobno približiti i osjetiti pravo zajedništvo. Ta bogatstva moramo dijeliti sa svim muškarcima i ženama koji traže svjetlo na ovome kontinentu, ističe se nadalje u poruci.
U poruci je sadržano i deset preporuka. U prve tri poruke izaslanici europskih kršćanskih Crkava obraćaju se Crkvama. Pozivaju ih da obnove svoje poslanje naviještanja Krista kao Svjetla i Spasitelja svijeta, da nastave dijalog o međusobnom priznavanju krštenja, “vodeći računa o važnim rezultatima do kojih se po tome pitanju došlo u različitim zemljama, i svjesni da je to pitanje duboko povezano sa shvaćanjem euharistije, službe i ekleziologije općenito”, te da se “iznađu načini za provođenjem aktivnosti koje nas povezuju” kao što su molitva jednih za druge, ekumenska hodočašća, zajednička teološka formacija i studij, društvene i dijakonijske inicijative, kulturni projekti, podupiranje života društva utemeljenog na kršćanskim vrijednostima.
Smatramo da je svako ljudsko biće stvoreno na Božju sliku i priliku i zavređuje da ga se jednako poštuje i ljubi usprkos razlikama u vjeri, kulturi, dobi, spolu, etničkom podrijetlu, od početka života do naravne smrti. “Sa sviješću da su naši zajednički korijeni dublji od naših podjela, dok se trudimo oko obnove i jedinstva i nastojimo shvatiti ulogu Crkava u današnjem europskom društvu, usredotočili smo se na susret s osobama drugih religija. Svjesni osobito jedinstvenog odnosa koji imamo sa židovskim narodom kao narodom Saveza, odbacujemo sve suvremene oblike antisemitizma i, zajedno s njima, želimo promicati Europu kao kontinent slobodan od svakog oblika nasilja. U našoj europskoj povijesti, bilo je razdoblja žestokih sukoba ali je također bilo razdoblja mirnog suživota među osobama i religijama”, dodaje se u poruci. Danas nema alternative dijalogu: ne kompromis, već živi dijalog u kojem možemo reći istinu u ljubavi.
Sudionici sa skupa potom upućuju poziv “našoj kršćanskoj braći i svima koji vjeruju u Boga” da poštuju pravo drugih osoba na vjersku slobodu, te izražavaju svoju solidarnost s kršćanskim zajednicama koje žive na Bliskom istoku, u Iraku ili u drugim dijelovima svijeta kao vjerske manjine ili osjećaju da im je opstanak ugrožen.
Uime svih kršćana, a u skladu s biblijskim zapovijedima, izaslanici sa skupštine u Sibinju obvezali su se pokajati “za grijeh isključivosti”, produbiti uzajamno razumijevanje, braniti dostojanstvo i prava svakog ljudskog bića, zajamčiti skrb onima kojima je najviše potrebna te dijeliti Kristovo svjetlo koje drugi donose Europi. Upućen je također apel europskim državama da uklone neopravdane administrativne prepreke koje koče doseljenike u ostvarivanju svojih prava, da učine sve da zajamče regularnu migraciju, integraciju doseljenika, izbjeglica i svih koji traže azil, da podupru vrijednost jedinstva obitelji i bore se protiv trgovine ljudima i njihova izrabljivanja.
Crkvama je upućen apel da intenziviraju svoju pastoralnu skrb za doseljenike. Uz to je vezana i peta preporuka završnog dokumenta u kojoj se Crkvama preporučuje da prepoznaju kako kršćanski selioci nisu tek oni kojima je namijenjena pastoralna skrb već oni mogu izvršiti cjelovitu i aktivnu ulogu u životu Crkve i društva, zatim da pruže bolju pastoralnu skrb za selioce, tražitelje azila i izbjeglice te da promiču prava etničkih manjina u Europi, napose romskog naroda.
“Europa je nešto više od Europske unije. Kao kršćani, svi imamo zadatak oblikovati Europu kao kontinent mira, odgovornosti i održivosti… Europa je nastala kao politički projekt kojim se želi zajamčiti mir i sada se mora pretvoriti u Europu naroda, više no u ekonomski prostor”. U poruci je, u šestoj preporuci, nadalje sadržan poziv da se Ekumenska povelja (Charta Oecumenica) razvija kao smjerokaz koji je kadar potaknuti ekumenski hod u Europi.
“Božja nas riječ poziva da ne protraćimo dragocjenu baštinu onih koji su posljednjih 60 godina radili na miru i jedinstvu u Europi… Odbacujemo rat kao sredstvo za rješavanje sukoba, za koje promičemo nenasilna sredstva, i izražavamo našu živu zabrinutost zbog ponovnog naoružavanja. Nasilje i terorizam uime religije negacija su religije”, ističe se u poruci.
“U čitavome svijetu – pa tako i u Europi – aktualni proces globalizacije tržišta produbljuje podjele u ljudskom društvu između pobjednika i gubitnika, umanjuje vrijednost bezbrojnih osoba, ima katastrofalne posljedice po okoliš i, na poseban način s obzirom na klimatske promjene, nespojiv je s održivom budućnošću našega planeta”. “Pozivamo sve europske kršćane”, kaže se u sedmoj preporuci, “da snažno podupru milenijske ciljeve razvoja Ujedinjenih naroda kao prijeko potrebnu praktičnu mjeru za ublažavanja siromaštva”.
U osmoj se preporuci poziva CCEE i KEK da, zajedno s europskim Crkvama i Crkvama drugih kontinenata, pokrenu savjetovanja u kojima će se, obzirom na prijetnje klimatskih promjena, preispitati odgovornost Europe za nastalo stanje te njezina odgovornost po pitanju pravedne globalizacije, kao i za romske narode i ostale etničke manjine na europskom kontinentu. Uz to se ističe kako se ne smije ostati ravnodušnim prema siromaštvu koje vlada na afričkom kontinentu.
Uz to je vezana deveta preporuka u kojoj je upućen poziv da se podupru inicijative za brisanje dugova i promiče pravedna i solidarna trgovina. Želimo surađivati s pripadnicima drugih religija koji dijele našu zabrinutost za stvaranje Europe vrijednosti koja će prosperirati i politički i ekonomski, kaže se u poruci. Upućuje se pritom molitva za većom osjetljivošću i poštivanjem “divne različitosti” koja vlada u svijetu koji je Bog stvorio. “Radimo na tome da se obustavi njegovo sramotno izrabljivanje… i obvezujemo se da ćemo raditi na pomirenju između čovjeka i prirode”, kaže se u poruci.
Na kraju poruke donosi se deseta preporuka u kojoj je sadržan konkretan prijedlog da razdoblje od 1. rujna do 4. listopada bude posvećeno molitvi za očuvanje stvorenoga svijeta i promicanje održivih načina života kako bi se pridonijelo da se preokrene sadašnja tendencija klimatskih promjena. Poruka završava molitvom Kristu, “pravom Svjetlu koje prosvjetljuje i posvećuje svako ljudsko biće, da sve kršćane obasja svjetlom svoje prisutnosti da mogu u njoj promatrati nedostupno svjetlo te upravlja njihove korake k vršenju njegovih zapovjedi”. (ika-sa)