Dubrovnik, (IKA) – U povodu početka nove školske godine dubrovački biskup Želimir Puljić pismom se obratio učenicima, roditeljima, profesorima i odgojiteljima. Pismo će se u biskupiji čitati uz slavlja zaziva Duha Svetoga. Učenike biskup podsjeća kako je škola dio njihove svakodnevice i dio njihova životnog prostora: “U njoj se uči zajedno živjeti, razgovarati, slušati, pomagati druge i poštivati. Škola je u neku ruku ‘nova obitelj’ koja na osobit način pomaže vama, dragi učenici, rasti u dobroti i plemenitosti. A putem učenja i rada humanizira se vrijeme i prostor u kojem živite i rastete. Škola je potrebna jer vas ona odgojem i obrazovanjem uvodi u nove spoznaje, proučava kulturne i vjerske korijene, pomaže otkrivati zakone upisane u prirodi i u ljudskoj naravi. A u njoj i vi, ne samo stječete nova znanja i vještine, nego upoznajete sebe i druge kako bi sutra bili sposobni graditi bolje društvo”. Učenicima na tom putu pomažu učitelji i vjeroučitelji čija uloga je nezamjenjiva u procesu rasta mladih naraštaja i u njihovoj odgovornosti za budućnost zemlje i naroda, dodaje biskup i ističe kako Crkva s ljubavlju i naklonošću prati njihov rad. “Ona neumorno ponavlja važnost odgoja i obrazovanja i trudi se pomagati roditeljima i svima koji su pozvani druge odgajati. I raduje se što i država Hrvatska ističe i pokazuje kako su obitelj i škola važne odgojne institucije u društvu”, ističe u pismu biskup Puljić te nastavlja: A odgoj je danas vrlo zahtjevan. Nije, naime, lako odgajati kad vam okolnosti ne idu na ruku. Puno je rušitelja, a malo pravih i konstruktivnih graditelja. Neke moralne i opće ljudske vrednote kao da su “stavljene po strani”. Ili su pak dovedene u pitanje. Demokracija, kao okvir slobodnog djelovanja, gdje se može govoriti, raditi i graditi, nažalost, često postaje prostorom anarhije, nereda, nerada i nezdravih odnosa. Tržišna ponuda različitih ideja i nazora stvara pomalo mentalitet prema kojem je “sve što se nudi jednako dobro i vrijedno”. A znamo kako nije tako. Ima, naime, u životu stvari bez kojih čovjek ne može živjeti, kao što su voda, zrak, hrana, dom, sloboda i drugo. No, isto tako ima dosta stvari koje ga opterećuju, ili pak nanose štetu za njegovo moralno, psihičko i fizičko zdravlje, kao što su alkohol, droga, loši primjeri, sablazan i nemoral. Postoji, dakle, životna skala vrednota po kojoj zaključujemo kako su neke stvari za djecu važne i nezamjenjive. A neke opet nisu potrebne, ili su štetne. Tko će to procjenjivati i o tomu otvoreno razgovarati s mladima? Tko drugi ako ne vi, poštovani roditelji koji ste prirodnim pravom na to ovlašteni; ili pak vi, poštovani učitelji, odgojitelji i vjeroučitelji koji ste tu ovlast primili svojim pozivom, zvanjem i poslanjem.
Na kraju je biskup primijetio kako ljudi više slušaju svjedoke nego učitelje te više vjeruju iskustvu nego nauci. “A vi ćete, dragi odgojitelji, o tomu moći uvjerljivo govoriti mladima, ako oni osjete kako vi sami vjerujete u određene vrednote po kojima živite i djelujete. Crkva vas podržava u vašem odgojnom poslu i zadatku. Budite svjesni toga što činite. Surađujte s roditeljima vaših učenika u njihovu traganju za smislom života. Zahtjevni su zadaci i pitanja o kojima mladi s vama žele razgovarati. Otvorite im vrata svoga srca. Osluškujte njihova pitanja. I, nadasve, volite svoj posao i svoje đake. I ne zaboravljajte da djeca u vama gledaju svoje uzore. Vi ste presudni za njihov stav i uvjerenje. Vi ste nezamjenjiva škola života, jer učenici uglavnom vjeruju i poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene”, poručio je biskup.