Zagreb, (IKA) – U nakladi Glasa Koncila, u nizu “Gorušičino zrno”, objavljena je knjiga razmišljanja o posvećenom životu “Zašto redovnica?”. Na jednome mjestu sabrani su to zapisi razmišljanja dominikanke Katarine Maglice nastali kao plod njezine dvanaestogodišnje službe vrhovne glavarice Kongregacije sestara dominikanki svetih Anđela čuvara u Korčuli – iskustvo života i riječi podijeljeno sa sestrama, na zajedničkim susretima ili preko službenog glasila Kongregacije “Ave Maria”. Utemeljeno u Dominikovoj višestoljetnoj karizmi molitve, učenja, poslanja i zajedništva, kakvu je sv. Dominik prije 800 godina pročitao, pravilom uokvirio i drugima ponudio na proživljavanje, na više od 200 stranica zapisano svjedočanstvo autoričina proživljavanja te iste karizme objavljuje se kao poticaj u potrazi za “ispunjenjem života” i dosljednog svjedočenja evanđelja, “da bude unutarnji kvasac” preobrazbe srdaca redovnicama i redovnicima, odgovor na pitanje o redovništvu onima koji se za nj žele opredijeliti, svima koji žele aktualno promišljati o sadašnjoj i budućoj ulozi i mjestu redovništva u Crkvi i hrvatskome društvu. Potpisujući uvodnu riječ, priređivač fr. Frano Prcela je predstavljajući knjigu čitateljima poručio: “Knjiga koju držite u rukama nastala je upravo na tragu sažeta opisa “načina rada” našega zajedničkog Reda propovjednika, koji je sročio dominikanac Toma Akvinski: “Contemplari et contemplata aliis tradere”, što u slobodnom prijevodu znači “razmatrati i razmotreno s drugima podijeliti”.

Uz poglavlja kao što su “Biti otvorena knjiga evanđelja” u kojem u prigodi 800. obljetnice od uspostave prve zajednice sestara dominikanki u Prouilleu piše autorica o dostojanstvu poziva, poslanja i zadaće koju im je povjerio Isus Krist; “Uroniti u Boga” u kojem su promišljanja vezana uz došašće i Božić, “Snaga korizme” te “Snaga življenog primjera” kojima autorica daje potpun odgovor na pitanje “Zašto redovnica?” istovremeno, u formi meditativnih tekstova, pružajući izvrsne poticaje za razmišljanje kroz crkvenu godinu, pred kapitul, pred duhovne vježbe ali i svagdašnjem životu… ipak su “najljepše riječi” o pozivu i ljepoti redovničkog poziva čitateljima odaslane na posljednjim stranicama knjige:
“Zašto dominikanka? Osvojila me bjelina i radost koja je izbijala iz pogleda, smijeha i držanja braće i sestara. Poziv sam čula i nije trebala vječnost da pođem u Korčulu, kolijevku svih novih zvanja, gdje su svoj redovnički put započele sve sestre moje Kongregacije. Poziv je došao odjednom, iznenada, usred vedrih mladenačkih igara i snova o sutrašnjici koja se smiješila i privlačila. Mlada misa jednog dominikanca za mene je bila presudna. Prva misao uz poziv vezana bila je: ‘Zašto i ti ne bi bila ljiljan prislonjen na križ Isusov!?’ Sličicu s tim motivom dobila sam kao uspomenu na mladu misu. Za mene je to bio poziv koji je odjeknuo svom snagom kroz cijelo moje biće”.