Split, (IKA) – Nadbiskupsko sjemenište u Splitu sedmi put zaredom bilo je domaćin Katehetskoj ljetnoj školi za vjeroučitelje osnovnih škola koju su organizirali Nacionalni katehetski ured HBK i Agencija za odgoj i obrazovanje. Škola je održana od 23. do 25. kolovoza, a okupila je oko 450 sudionika. Okvirna tema bila je:”Hrvatski jezik – vjeronauk – povijest: mogućnosti međupredmetne korelacije”. Okupljene sudionike je uime domaćina pozdravio viši savjetnik za vjeronauk u osnovnoj školi i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš, zatim, uime mjesnog ordinarija nadbiskupa Marina Barišića, generalni vikar nadbiskupije dr. Ivan Ćubelić. On je u pozdravnom govoru istaknuo da su vjeronauku u školi veoma bliske temeljne postavke HNOS-a. Jedna od tih postavki je i cjeloviti odgoj osobe. Zar bi imalo smisla, zapitao se mons. Ćubelić, učenje vjerskih istina izvan doticaja sa životnim stavovima? Povijest, jezik i vjera temeljni su elementi identiteta svakog naroda i pojedinca, rekao je, zahvalivši vjeroučiteljima za plodnu suradnju i zaželio im obilje Božjeg blagoslova i korisnih spoznaja na toj školi. Vesna Marović, pročelnica Agencije za odgoj i obrazovanje, obrativši se uvodno sudionicima škole, istaknula je osobni primjer svjedočenja kao najbolju odgojnu metodu, suprotstavivši joj loš primjer kao najgori primjer kojega odgojitelj može učiniti. Uime organizatora sudionike je pozdravio predstojnik NKU doc. dr. sc. Ivica Pažin rekavši: “Čini se da katehetske škole ovakvoga sadržaja poput ovogodišnje mogu pridonijeti promišljanju vjeroučitelja o zadaćama škole, navedenih predmeta, a posebno vjeronauka, te tražiti putove otkrivanja vlastitoga identiteta učenika, njegova jezika, njegove povijesti i njegove vjere – kršćanstva”. Naposljetku, okupljenima se obratio i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju pomoćni đakovački biskup Đuro Hranić. “Ova se ljetna katehetska škola svojom temom i sadržajima ponovo usredotočuje na mogućnosti i izazove koje nam pruža HNOS i poziva nas na približavanje mogućnosti međupredmetne korelacije: hrvatski – vjeronauk – povijest. Materinji jezik, vjerska shvaćanja i predodžbe te povijest, tri su predmeta koja predstavljaju reprezentativne isječke identiteta svakog, pa tako i našeg naroda, a u međusobnoj korelaciji i povezanosti pružaju mozaik koji izvrsno oslikava naš hrvatski identitet i nas same. Isto tako ova škola je nešto što je potrebno, korisno, obogaćujuće, i lijepo – posebno kada se to događa ovdje u Splitu gdje je blagopokojni papa Ivan Pavao II. na svom apostolskom pohodu 1998. u ovome gradu uskliknuo: Ovdje povijest nije šutjela. Korelacija se ovdje kroz povijest trajno događala i zato ovdje i kamenje svjedoči”, istaknuo je mons. Hranić i proglasio školu otvorenom. Pozdravne brzojave uputili su predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić i krčki biskup Valter Župan.
Prvi radni dan škole osmišljen je predavanjima na međupredmetnoj korelaciji hrvatski jezik – vjeronauk pa su unutar te teme vjeroučitelji odslušali dva predavanja. Prvo je održao dr. don Drago Šimundža, književnik i dugogodišnji profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu, o temi “Bog u novijoj hrvatskoj književnosti”. On je obuhvatio razdoblje od pojave moderne do danas – ili post moderne. Na početku je rekao da je hrvatska književnost kroz čitavu povijest bila prožeta biblijskim, kršćanskim načinom shvaćanja, razmišljanja. Tek u postmodernoj se polako odstupa od tog kursa. U tijeku prošlog stoljeća snažno se osjeća i potvrđuje misao da je čovjek vezan s Bogom i da se ne može odreći smisla u nadstvarnosti. Iskustva povijesti izražena kroz književnu riječ pokušavaju se koristiti za međuljudske odnose što daje široku platformu za toleranciju i suživot. Prije komunizma se javljaju snažni pokreti skepse i problematiziranja svih stavova po kojima se hrvatska književnost izražavala. Ipak ima i lijepih tekstova iz tog vremena, osobito u poeziji, koji se odnose na Boga. Nije u pitanju Bog, nego čovjek. Tu u našim događanjima i odnosima iskrsava pitanje našeg određenja prema Bogu. U međuratnom vremenu javljaju se tekstovi koji u našu kršćansku orijentaciju unose sumnju. Međutim kršćanska misao u književnosti je snažna. Veći književnici su nešto nejasniji u tim odrednicama, dok su oni manji vrlo jasni, kao npr. A.B. Šimić. Drugo predavanje o temi “Hrvatski jezik/književnost i vjeronauk” održala je prof. Nada Babić, profesorica hrvatskoga jezika na Katehetskom institutu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Njezino predavanje bilo je protkano osobnim iskustvom i brojnim primjerima iz nastavničke prakse. Istaknula je primjer osobnog svjedočenja koje jedino može pokrenuti ljudsko srce. Da bi se ostvarila korelacija između hrvatskog jezika i vjeronauka, vjeroučitelj i profesor hrvatskog jezika moraju znati više od građe svog predmeta. Ta dva predmeta treba povezati na način da učenici od toga imaju koristi. A što je zajedničko tim predmetima? Gotovo sve, odgovorila je profesorica, nazvavši ta dva predmeta gotovo identičnima. Međutim, ona je upozorila i na mogućnost manipulacije književnošću, pri čemu treba biti oprezan. Navela je i primjer Vladimira Nazora koji je u komunizmu bio prikazivan kao isključivo partizanski pisac, a zanemarena je njegova religiozna stvaralačka dimenzija. Veliki hrvatski književnici su iz Crkve, rekla je prof. Babić. Crkva ih je iznjedrila, kao npr. Marulića. Kad bismo njih “izbacili” što bi ostalo, zapitala se predavačica? Ovo je odgovor na pitanje onima koji plasiraju tezu da je previše katoličkog u hrvatskom jeziku.
U večernjim satima prvoga dana škole održano je i misno slavlje u crkvi Gospe od zdravlja koje je predslavio biskup Hranić. Oslonivši se na naviješteno evanđelje koje govori o svadbenoj gozbi i uzvaniku bez svadbenog ruha, on je vjeroučiteljima predstavio dva bitna elementa toga navještaja: zajedništvo i svadbeno odijelo. Od vas se očekuje, dragi vjeroučitelji, nastavio je mons. Hranić, da možete sjesti zajedno za stol u zbornici s ljudima koji možda i ne misle kao vi. Tu darujete sebe dovoljno hrabri za suočenje s različitim stavovima i dovoljno hrabri da zadržite svoj vlastiti stav. S njima ulazite u dijalog i tu ste u mogućnosti donijeti Boga – novo svjetlo. Isus je sa svojim učenicima sjeo za stol kada je ustanovio Euharistiju. Po njoj smo mi povezani u jednu Crkvu. Naše posebnosti pri tom nikoga ne ugrožavaju. Vi ste pozvani dati krila i novi zamah hrvatskome školstvu. Svadbeno odijelo je srce koje živi sakramentalni život. To je naša vjernost Bogu. Nedostojno odjeveni gost je onaj koji ima mandat ali to nije prepoznatljivo u njegovom životu. Vjeroučitelj ne radi za plaću. On je navjestitelj. Hrvatski vjeroučitelji su ponos naše Crkve. Vi ste osvjetlili obraz Crkve. Napravili ste lavovski dio posla, ali pred vama još stoje izazovi, zaključio je mons. Hranić na kraju propovijedi. U pedagoškim radionicama vjeroučitelji su obradili četiri teme Poezija u hrvatskoj književnosti: susret s Transcedentnim (Mirjana Vuletić), Hrvatski i vjeronauk u “predvorju” (Antonija Bilokapić), Povijest i vjeronauk: Vrijeme i Bog i čovjek u njemu (Ružica Maleš) te Povijest – ne samo muzej (vjere) (Mirjana Nejašmić). Povijesne teme obrađivane su na povijesnim lokalitetima Manastirine i Gospin otok u Solinu, kamo su vjeroučitelji išli organizirano. Na tom mjestu dogodio se susret povijesti, hrvatskog jezika i kršćanstva u Hrvata, pa se mjesto pokazalo idealnim za korelacijske teme upravo tih predmeta. Drugi radni dan počeo je predavanjem “Teološko promišljanje o kršćanstvu kao povijesno-spasenjskoj religiji”, koje je održao dr. sc. Ivica Raguž, profesor na KBF-u u Đakovu. On je svoje predavanje podijelio u tri dijela. U prvom dijelu govorio je o krizi kršćanstva kao povijesno-spasenjske religije, a riječ je o našem tzv. postmodernom vremenu u kojem se pokušava zaustaviti povijest da bi se stvorio raj na zemlji. To su pokušale sve ideologije, a njihovi pokušaji rezultirali su milijunima ljudskih žrtava. Pluralistička teologija religija sve religije relativizira. Povijest kršćanstva kao takva pod ovim vidom je također problematična. Ovakva stajališta dolaze više iz protestantskih krugova. Ovdje se nazire liberalniji vid teologije u kršćanstvu (Karl Rahner). Prema tim stajalištima povijest više nije ta koja posjeduje spasenje. U drugom dijelu predavanja dr. Raguž je naveo neke temeljne orise kršćanstva kao povijesno-spasenjske religije. U kršćanstvu objava Boga u Isusu Kristu ulazi u povijest pa povijest na taj način dobiva dimenziju spasenja. Isus jest Krist, pa sama povijest postaje izričaj za Boga koji je ušao u ljudsku povijest. Pretpostavlja se da kršćanstvo preuzima teret povijesnoga. Ono ne polazi od filozofskog pristupa Bogu nego polazi od povijesti. Katolički princip polazi od povijesti i povijesnoga, pa je ono pozitivna religija koja ne može tako lako odbaciti teret povijesnoga. Povijesno-spasenjska dimenzija kršćanstva uključuje i pozitivnost svega stvorenoga. Pozitivnost i važnost izraelskog naroda je vrlo bitna. Kriza kršćanstva je i jedan od razloga antisemitizma. Crkva je uvijek odbacivala antisemitske stavove. Za nas kršćane povijest spasenja u Starom zavjetu je nezaobilazna, a na tom putu razmišljanja je i današnji papa Benedikt XVI. U trećem dijelu predavanja dr. Raguž je govorio kršćanskom ophođenju prema povijesti kao takvoj i pri tom istaknuo: “Kršćanstvo je omogućilo osjećaj za povijest. Povijest je danas nezamisliva bez kršćanstva. Povijest kao takva više nije spasenje. Ona je demitologizirana. Spasenje ne dolazi iz povijesti kao takve, nego je Bog ušao u povijest i od njega dolazi spasenje. Pod tim vidom povijest je depotencirana. Povijest je u Kristu dovršena. Sve ono što nas je u povijesti moglo zarobiti, sada je stav jedne duboke nutarnje slobode. U tom smislu kršćani žive u svijetu, ali nisu od svijeta”.
Drugo predavanje održao je prof. dr. sc. Adalbert Rebić o temi “Odnos profane i sakralne povijesti. Pojasnivši da pojam “profano” znači neposvećeno, kojemu je sinonim sekularno, a pojam “sveto” ono što je apsolutno odijeljeno od svijeta, dr. Rebić je istaknuo: Povijest je u pravom smislu riječi najviši predmet religije s kojom ona počinje i s kojom ona završava. Povijest kakvu mi poznajemo nije oduvijek. Narodi starog Istoka posezali su za mitovima, a mit je događaj koji se ponavlja, pa odatle cikličko poimanje povijesti. Prvi koji su nadvladali takvo poimanje povijesti bili su Izraelci koji su uveli njeno linearno poimanje, a do njega su pak došli Objavom. To je Bog koji se pojavljuje u povijesti i vodi narod prema budućnosti, prema nekom cilju. Sakralna povijest za razliku od profane je ona koja promatra i opisuje događaje u svjetlu Božjeg djelovanja. Ona u svim događajima gleda Božju providnost. Izrael je u tom pogledu bio jedinstven, za razliku od drugih naroda koji su Boga tražili u prirodi. Starozavjetni proroci su imali zadaću narodu ukazivati na vjernost Bogu, poučeni prošlošću. Na temelju proučavanja povijesti oni narod usmjeravaju k budućnosti. Zato, nema kršćanstva bez Staroga zavjeta, rekao je dr. Rebić. Svoje stajalište potkrijepio je istovjetnim stajalištem današnjeg pape Benedikta XVI. Treće predavanje o temi “Crkvena povijest u vjeronaučnoj nastavi” održao je mr. Josip Dukić, profesor povijesti, asistent na KBF-u Sveučilišta u Splitu, trenutno na postdiplomskom studiju crkvene povijesti u Rimu. Njegovo predavanje bilo je analitičkog karaktera u kojem je on analizirao program prema HNOS-u, te njegovu primjenu u udžbenicima za 5. 6. i 8. razred. Program crkvene povijesti u vjeronaučnim udžbenicima ocijenio je uglavnom pozitivnim, ali uz zamjerku što je crkvena povijest isključena iz udžbenika za 7. razred. Primijetio je i da u udžbeniku za 5. razred Pavao zauzima puno prostora čime se baca sjena na život kršćanske zajednice do Konstantina. Ipak, ocijenio je da udžbenici pokazuju veliki napredak. Vrstu papira ocijenio je lošom, kao i uvez udžbenika. Zahtjevi HNOS-a su ostvarivi na predmetnoj i međupredmetnoj razini. Kraj drugog radnog dana škole obilježen je monodramom “Govorite li hrvatski” koju je izveo glumac Joško Ševo na pozornici Velike dvorane nadbiskupskog sjemeništa. Treći radni dan bio je i završni za Katehetske ljetne škole. Izvješća su podnijele voditeljice pedagoških radionica. Okrugli stol bio je završni dio programa ovogodišnje KLJŠ za vjeroučitelje osnovnih škola. Sudjelovali su viša savjetnica za vjeronauk pri NKU s. Amabilis Jurić i viša savjetnica za vjeronauk Agencije za odgoj i obrazovanje Sabina Marunčić, dok je moderator programa bio predstojnik Periš. Pitanja sudionika odnosila su se uglavnom na udžbenike i njihove izmjene. Jedno od pitanja odnosilo se na dodjelu besplatnih udžbenika vjeroučiteljima. Odgovorila je urednica Maloga koncila s. Valerija Kovač, kazavši da Glas koncila nije profitabilna kuća, te nema sredstava za marketing iz kojih bi mogao vjeroučiteljima besplatno podijeliti udžbenike, kao što to čine druge izdavačke kuće koje tiskaju udžbenike za druge predmete. Ovogodišnja katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola završila je svoj rad riječima zahvale predstojnika Josipa Periša.