Požega, (IKA) – U prigodi 230. obljetnice smrti isusovca Antuna Kanižlića, poznatog hrvatskog književnika, pjesnika, prosvjetitelja, pedagoga i teologa, 24. kolovoza u požeškoj crkvi Sv. Lovre otvorena je njemu u čast spomen-kripta. Prije toga je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji sa svećenicima biskupije i Družbe Isusove predvodio misu zadušnicu. Zahvalio je svima koji su došli iskazati zahvalnost svećeniku koji je svojim umom i srcem, svojim perom i cijelim životom služio Isusu Kristu u svome hrvatskom narodu. Sve nazočne u ime provincijala hrvatske pokrajine Družbe Isusove Ivana Kopreka pozdravio je o. Stjepan Fridl koji je pročitao njegovo pismo u kojem se podsjeća na djelovanje isusovaca na području Hrvatske i Slavonije, a posebno Požege gdje su odmah po oslobođenju toga grada od Turaka 1698. godine utemeljili gimnaziju, a 1760. i akademiju zbog čega je Požega dobila naziv slavonske Atene. Isusovci su se također kroz utemeljenje kolegije i zaklade pobrinuli da sva nadarena, a siromašna djeca mogu pohađati školu. U svemu tome za svoga života istinski je sudjelovao i sam Antun Kanižlić kojemu Požega, kako je dodao biskup, duguje i bogatu kulturnu baštinu.

U propovjedi biskup je istaknuo da je Kanižlić bio jedan od onih koji je niti svoga života tkao u suradnji s Bogom. On je znao, da ako se život gleda s Isusom Kristom da se onda najtočnije i najdublje vidi i da taj pogled ne završava s ovozemaljskim životom nego da traje vječno. Djelujući na različitim područjima života, od teološkoga, prosvjetiteljskog, znanstvenog do književnog, pjesničkog i gospodarskog, Kanižlić je uvijek polazio od vjerničke dimenzije. Kanižlić, koji je bio uključen u utemeljenje sjemeništa u Požegi te u rad novoosnovanog posebnog konzistorija ili savjeta Zagrebačke biskupije za njezin slavonski dio, sigurno da je, ističe biskup Škvorčević, zaslužan što je upravo ovaj grad postao sjedištem nove Požeške biskupije. Njegovo najveće dobročinstvo je to, što je znao otvoriti vrata svoga srca za sve ono što je dolazilo od Boga, a to duhovno bogatstvo koje je živio kroz svoje djelovanje nije umrlo prije 230 godina kada je završio svoj ovozemaljski život nego i danas živi na ovim prostorima. Na taj način on je i danas snažna poruka svima da svoje djelovanje, bez obzira o kojem je području života riječ, usklade s Božjim polazištem, poručio je požeški biskup.

O Kanižliću, jednom od najvećih hrvatskih pjesnika nakon misnog slavlja govorili su i akademici Dubravko Jelčić i Josip Bratulić dok je profesor Mario Beusan s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu predstavio građu koju je u suradnji s Željkom Čorak, Dunjom Fališevac i Mijom Koradom postavio u spomen kripti. Akademik Jelčić je izrazio zadovoljstvo otvaranjem trajnog postava nadajući se da je ovo početak sustavnog istraživanja bogate kulturne baštine Požege i Zlatne doline čiji je Kanižlić jedan od najznačajnijih dijelova. Nažalost, Kanižlić koji je dao veliki doprinos duhovnoj i kulturnoj obnovi požeškoga kraja kako svojim vjerskim i književnim djelovanjem tako i organizirajući mnoge pothvate na tom području, tek je prvi isusovac u Hrvatskoj koji je dobio svoj prostor, napomenuo je dr. Korade, nadajući se da će i drugi među kojima je i veliki Ruđer Bošković dobiti nešto slično.
“Antun Kanižlić, Požežanin, mnogo je doprinio sjaju Požege na duhovnoj karti Hrvatske. Povezujući književnost Dubrovnika i Slavonije radio je na homogenizaciji Trojednice. Nekada je on bio savjetnik zagrebačkih biskupa, danas mu se, u povodu 230. obljetnice smrti, požeški biskup odužuje za sve dobre savjete i sjećanjem mu vraća svu raskoš njegovih sjećanja. To je gesta koliko primjerena toliko rijetka. Ne zna se točno gdje se u kripti Sv. Lovre u Požegi, nalazi Kanižlićev grob. Ali zna se gdje mu grob nije: u ovoj memorijalnoj zbirci koja ozračju današnjih dana želi napominjati njegovo djelo i njegovo postojanje”, među ostalim napisala je Željka Čorak koja je radila na muzeološkoj koncepciji spomen-kripte.

.