Zagreb, (IKA) – Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Josip Šantić u priopćenju medijima osvrnuo se na tvrdnje Josipa Boljkovca u razgovoru u listu Feral Tribune od 27. srpnja “u kojemu se spominje ‘bogata večera’ kod ‘vojnog ordinarija Jurja Jezerinca'” te iznio neke podatke “koji stavljaju u sumnju vjerodostojnost teksta pa onda i samog gospodina Boljkovca”.
Mons. Šantić navodi kako je “dana 1. veljače 2001. na zagrebačkom groblju Mirogoj oko 17.35 sati eksplodirala je za sada nepoznata naprava postavljena pod spomenik žrtvama fašizma, a prema prvim podacima u eksploziji nitko nije ozlijeđen, doznaje se iz Operativnog dežurstva zagrebačke policije (prema izvještaju iz tadašnjih medija). Boljkovčeva izjava u Feralu s tim u svezi glasi: “Znam da je kad je dignut spomenik na Mirogoju kod vojnog ordinarija Jurja Jezerinca bila bogata večera kojom je obilježeno to rušenje. Znam da su na večeri bili Mladen Schwartz sa ženom i Vontin sin sa ženom (Nenad Ivaković, novinar op.a.).”
Činjenica je da 2001. godine biskup Juraj Jezerinac stanuje kod svojega kolege prečasnog Franje Prsteca – župnika župe sv. Marka na Gornjem gradu. Gdje bi on imao tu “bogatu večeru” nikome nije jasno. Naime zgrada Vojnog ordinarijata otvorena je tek 5. kolovoza 2003. godine i tek od tada vojni ordinarij zajedno sa svojim suradnicima živi i radi na Ksaveru.
U Ljetopisu Vojnog ordinarijata za te nadnevke piše da su vojni ordinarij i njegov generalni vikar boravili od 1. do 3. veljače u Splitu i Dubrovniku u povodu blagdana sv. Vlahe i blagoslova kapele u vojarni u Pločama (“Obavijesti Vojnog ordinarijata” – Uskrs 2001. str. 32). Generalni vikar mons. Josip Šantić sjeća se da je vijest o događaju na Mirogoju čuo na dnevniku HRT u 19.30 sati dok su biskup i on bili na večeri kod nadbiskupa splitko-makarskog Marina Barišića i umirovljenog nadbiskupa Ante Jurića te kako je tada uskliknuo: “Kojoj budali ovo treba danas u Hrvatskoj?!”
Očekujemo od gospodina Boljkovca da nam odgovori od koga je doznao za tu “bogatu večeru” i gdje se je ona doista održala. Naime “kod vojnog ordinarija Jurja Jezerinca” ona se fizički nije mogla dogoditi jer sve što je imao u tom trenutku bile su dvije sobice, jedna radna a druga spavaća, ukupno 30-ak kvadrata. Ako na to gosp. Boljkovac ne odgovori onda imamo pravo staviti u pitanje vjerodostojnost čitavog intervjua i svih njegovih tekstova koje u svojim memoarima objavljuje. Također ni imena koja se u intervjuu spominju u svezi s “bogatom večerom” nemaju nikakve veze s istinom.
Vjerujemo također da će i tadašnji ministar obrane gospodin Jozo Radoš kao i ministar unutarnjih poslova Šime Lučin potvrditi da nemaju saznanja o podršci Vojnog ordinarija rušenju spomenika žrtvama fašizma, jer, budući da je Vojni ordinarijat po ustroju vezan za Kabinet ministra obrane i unutarnjih poslova, vjerujemo da bi odgovorni preko obavještajnih službi doznali za istinu i pozvali na odgovornost Vojnog ordinarija, ističe mons. Šantić.

.