Silba, (IKA) – Visoki jubilej plodne redovničke prisutnosti – 80 godina djelovanja Klanjateljica Krvi Kristove na Silbi, najudaljenijem otoku arhipelaga Zadarske nadbiskupije i drevnoj župi iz 15. st., proslavljen je u nedjelju 29. srpnja u silbanskoj župnoj crkvi Rođenja BDM svečanim misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Suslavili su silbanski župnik mons. Petar Tunjić i više svećenika.
Redovnice pridošle iz cijele Hrvatske, predvođene regionalnom poglavaricom s. Cecilijom Milković, od 15. do 28. srpnja u silbanskom samostanu Klanjateljica “Sv. Fausta” sudjelovale su u duhovno-rekreativnom programu meditacije, razgovora, igre i pjesme za djecu, mlade i odrasle. U subotu 28. srpnja u župnoj crkvi ansambl Klanjateljica “Pelikan” izveo je svečani koncert klasične glazbe i gregorijanskih napjeva, a s. C. Milković je izložila povijesni prikaz djelovanja redovnica na Silbi koje su na otok došle na blagdan Svijećnice 1927. Nadbiskup Prenđa tu činjenicu smatra simboličnom, rekavši da od tada po kćerima utemeljiteljice Marie de Mattias Svjetlo Božje obasjava silbanski puk. Upravo je Silba mjesto prve zajednice koju su Klanjateljice osnovale izvan Bosne, kamo su 1879., nakon dolaska iz Austrije, u Banjoj Luci započele veliko polje svoga rada. Škole i sirotišta bila su prvenstveno područje rada sestara. Broj zvanja je rastao, kao i potrebe u mnogim mjestima ispaćene Bosne, te je danas u Regiji Zagreb, koja obuhvaća nekoliko zemalja, djelatno 195 sestara, od toga ih je oko stotinu u Hrvatskoj. U Zadarskoj nadbiskupiji Klanjateljice djeluju u sedam župa, a u Hrvatskoj je 41 zajednica sestara.

“Na dan zahvaljivanja Bogu za život i rad sestara Klanjateljica, zahvaljuju hrvatski narod, Zadarska nadbiskupija i Silba kroz 80 godina za njihovo svjedočenje i vjerni život. Smisao zahvaljivanja je priznati da je sve što nam Bog daje nezasluženi dar, preobilan i bez povrata. Taj susret s Bogom preobražava čovjeka. Zahvaljivanje je odgovor na tu rastuću i sveudiljnu milost, ono je osvješćenje o Božjim darovima, najčišći uzmak duše zadivljene pred tolikom darežljivošću. Zahvaljivanje je radosno odavanje priznanja božanskoj veličini”, rekao je nadbiskup Prenđa. Izrazio je priznanje trajnom očitovanju dimenzija njihove nazočnosti: to su osobno svjedočenje Boga i ljubav prema konkretnom čovjeku. Tom zadaćom sestre uvijek iznova svjedoče Boga, svojim životom, molitvom, hodom ususret čovjeku i bivanjem uz njega. Kontemplacija, odgoj, socijalno-karitativni rad – značajke su rada Klanjateljica kojih je u 80 godina na Silbi bilo 56. “Cilj nastajanja redovničko-obnoviteljskih obitelji je izgradnja vjere u čovjeku, izgradnja kristolikosti pojedinca, apostolsko djelovanje uime Kristovo i očitovanje Boga u ljudskom djelovanju”, rekao je nadbiskup Prenđa. Pozvao je na molitvu za nove znakove nazočnosti u Družbi, za nova zvanja koja će poslužiti Bogu na putu do čovjeka, za vjernost sestara Evanđelju i karizmi utemeljiteljice, jer će u dnu svih novih Božjih darova kao temelj zasjati vjernost Kristu i Duhu Svetome u obnovi njih samih i Crkve kojoj su darovane.

S. Cecilija rekla je da su njihova sadašnjost i budućnost obilježeni s 80 godina povijesti redovničke zajednice koja je dala pečat životu na Silbi, u zahvalnom slavljenju Božjih djela u njima i po njima, jer On je tvorac svih naših djela. “Božje putove otkrivamo preko ljudi, događaja, poticaja. On stvori uvjete, potakne osobe na akciju u odnosu na potrebe drugih. Tako je bilo i s našom zajednicom”, rekla je s. Cecilija. Tako su one odmah po dolasku 1927. osnovale dječji vrtić “Zavod sv. Fauste”, “Marijinu kongregaciju za djevojke”, pomagale su u vodstvu društva katoličke omladine i križara. Poučavale su u ručnom radu, spremale crkvu i pekle hostije za okolne župe. Vodile su i crkveno pjevanje u župnoj crkvi, pripremale djecu na sakramente na otoku Premudi. Silba je često ostajala bez svećenika. Dozvolom zadarskog nadbiskupa držale su Službu riječi i dijelile pričest. U posljednja dva desetljeća posebnu pozornost posvećuju starijim i nemoćnijim župljanima jer je Silba slabo naseljena, ima oko 300 župljana, među kojima je dosta starijih osoba.

Nadbiskup Prenđa istaknuo je i činjenicu trpljenja sestara s Crkvom u neslobodi koja je priječila rad za ljude; i ljudi su trpjeli sa sestrama, voljeli ih i bili im zahvalni. Njihovo zajedništvo življeno je i za Domovinskog rata, kad su s mještanima proživljavali tjeskobu ratnih zbivanja. Na otoku je bilo više stanovništva jer su se mnogi iz Zadra i okolice sklonili na Silbu. “Sve što je mještanima bilo važno, bilo je i njima. Osjetile su težinu smanjenja broja mještana, žalost zbog iseljavanja i smrti svakog župljanina. Tiha su prisutnost i koriste mogućnost da riječju i samaritanskim djelom budu blizu svima”, rekla je provincijalna poglavarica s. Cecilija za redovnice koje su svojim radom ispisale plemenite stranice silbanske župe.