Čin hrabrosti i poniznosti
Rim (IKA )
O. Giancarlo Politi o Papinu pismu kineskim katolicima
Rim, (IKA) – O. Giancarlo Politi, stručnjak za kineski jezik i književnost, ocjenjuje da se kineske vlasti trebaju odazvati pozivu pape Benedikta XVI. za obnovu dijaloga i normalizaciju odnosa. U razgovoru za Radio Vatikan istaknuo je kako ga je u pismu Benedikta XVI. kineskim katolicima najviše dojmila Papina hrabrost sučeliti se i dati ime tolikim problemima koji su ovih godina izmučili Katoličku Crkvu u Kini. Kada je bilo izgledno da bi Sveta Stolica mogla poslati pismo, i ja sam mislio: “možda je bolje da bude potpisano od nekoga drugoga a ne osobno od Pape”. Naprotiv, želio ga je potpisati on i to je uistinu čin hrabrosti i ujedno čin poniznosti. Papa nije izbjegao svoju zadaću univerzalnoga pastira. Vjerujem da mu na tome imamo biti zahvalni. Papa upotrebljava jezik istine i ljubavi i kada se sučeljava s osjetljivim temama kao što je ređenje biskupa. Imenovanje biskupa je argument koji najviše zanima odnose Crkve u Kini, kao i u ostatku svijeta. Poput Benedikta XVI., i njegovi prethodnici nikada nisu uskratili dati jasne okvire o argumentu. Nažalost, unutar Crkve u Kini putem službenih predstavnika od strane Vlade, ne od samih biskupa, dogodi se neispravno tumačenje kao da je biskup neki administrator, menadžer koji upravlja djelovanjima Crkve. To se htjelo, jer tko govori, tko rabi taj jezik, dobro zna da nije istinito i zato neslaganje i sukobi i dalje ostaju, ističe Politi, prema čijem mišljenju je sada i od strane kineske Vlade potrebna ista hrabrost koju je imao Papa. Benedikt XVI. želi normalizaciju u odnosima s civilnim vlastima. Na pitanje je li riječ o novom pristupu kada Papa u nekim dijelovima pisma izgleda da gotovo želi pojasniti, zajamčiti kineskoj Vladi stvarnu nakanu Crkve, Politi je odgovorio: “Ne bih rekao, jer je i Ivan Pavao II. u više prigoda tražio od Kine, od kineskih vlasti, da se ne boji Crkve, da Crkva nema nikakvih pretenzija za privilegijama. To je normalan pristup ovoj temi. Ali, treba imati na umu da kineska vlast u biti nije zainteresirana za religiju ni za Katoličku Crkvu, nego samo za vidik koji ima o nacrtu i međunarodnoj politici. I ovdje su dva različita plana: jedan kineske Vlade koja pravi svoje račune, što je, rekao bih, ispravno, ali s Papom koji, naime, kaže: Mi želimo jednostavno poštovanje onoga što vjerujemo”.