Varaždin, (IKA) – U župi Sveti Ilija nedaleko Varaždina u subotu 7. srpnja obilježena je 10. obljetnica prijenosa posmrtnih ostataka vlč. Vilima Cecelje iz Salzburga na mjesno groblje u Sv. Iliji te 18. godišnjica njegove smrti.

Sjećanje na vlč. Vilima Cecelju obilježeno je proslavom euharistije u župnoj crkvi u Svetom Iliji te prigodnim izlaganjima. Misu je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić zajedno s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, generalnim vikarom Varaždinske biskupije mons. Ivanom Godinom, dugogodišnjim ravnateljem Hrvatske inozemne pastve mons. Vladimirom Stankovićem, župnikom preč. Ivanom Košćakom i desetak svećenika.

Na početku mise biskup Mrzljak kardinalu Puljiću izrazio je dobrodošlicu “u kraj koji obiluje duhovnim zvanjima, a jedno od njih bio je i vlč. Vilim Cecelja”. U ovome misnom slavlju povezani su i Hrvati iz Hrvatske s Hrvatima u BiH, jer “premda živimo u dvije države, više gledamo na ono što nas spaja nego na ono što nas razdvaja. A osim zajedničkoga jezika, Crkva je ta koja nas spaja i povezuje”, rekao je biskup Mrzljak te je ujedno i podsjetio na 5. srpnja 1997. godine, dan kada je uspostavljena Varaždinska biskupija.

Premda je želio upoznati svećenika o kojemu su mu mnogi pričali, kardinal Puljić nije osobno upoznao vlč. Vilima Cecelju. No, već od ranih mladenačkih dana slušao je svjedočanstva drugih o njemu, te je i sam kao mlad svećenik potajno čitao o njegovu djelovanju. Vjernicima je, stoga, prenio svjedočanstva o vlč. Cecelji koja su i njega poticala na traženje istine te je u pisanim dokumentima našao potvrdu svemu što je čuo. “Bio je to svećenik koji je prvi počeo okupljati naše ljude koji su otišli u bijeli svijet kako bi život spasili. On je sačuvao uspomenu na bleiburške žrtve. Dijelio je utjehu mnogima ispovijedajući ih na materinjem jeziku, a na molitvu je poticao svojom molitvom”, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup u propovijedi i primijetio kako je vlč. Cecelja uspio sačuvati nadu i prenositi je drugima, premda godinama prisilno razdvojen od svojih i sa žarkom ljubavlju za svoju grudu i hrvatski narod.

U propovijedi je kardinal Puljić i aktualizirao sadašnji trenutak hrvatskoga naroda koji još uvijek pati “od utjecaja onih koji ne znaju vrednovati sebe, svoj identitet, korijene, baštinu i povijest”. Također je primijetio kako često gubimo ljubav prema vrijednostima u našoj povijesti, a “moramo sačuvati osjećaj vrednovanja za ljude koji su se žrtvovali i svoj život ugradili u povijest našu, jer život počinjemo na izgrađenoj povijesti i na satkanoj životnoj stvarnosti kako bismo gradili budućnost”. Stoga vrhbosanski nadbiskup smatra hvale vrijednim čuvati pamćenje, prikupljati uspomene i istinski vrednovati sve što je ugrađeno u našu povijest kroz komunističko vrijeme, jer “nažalost, ne znamo vrednovati žrtve komunističkoga režima. Brzo zaboravljamo herojske žrtve i ljude toga vremena. I ne znamo prenijeti to na buduća pokoljenja. Djeca i mladi ne mogu se uživjeti u to vrijeme”. Ovo se odnosi i na nedavni rat i pravdu koju “dijeli svjetska javnost ili moćnici ovoga svijeta”, rekao je kardinal Puljić i poručio: “Nemojmo očekivati da nam drugi govore što je istina, već je sami istražujmo. I znajmo voljeti i vrednovati svoje da bismo mogli i tuđe. Ako nema samopoštovanja i vrednovanja, onda nam nedostaje polazište za ispravan dijalog s drugima. Ispravno vrednujmo utkanost žrtve i ljubavi na kojoj mi danas živimo kako bi mogli poučiti mlade da upoznaju, vrednuju i da se time ponose”.
Vilim Cecelja rođen je u mjestu Sveti Ilija godine 1909. Bio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije, suradnik i prijatelj nadbiskupa Alojzija Stepinca, hrvatski rodoljub i politički prognanik te pastir i karitativni djelatnik, osobito među hrvatskim prognanicima u Austriji. Od komunističkih vlasti bio je proglašen ekstremnim nacionalistom i “neprijateljem naroda”. Bio je dušobrižnik tisuća hrvatskih izbjeglica u mnogim austrijskim mjestima, najviše u Salzburgu, gdje je organizirao prvu sustavnu pastvu hrvatskih vjernika koja je kasnije preimenovana u hrvatsku katoličku misiju. Sredinom pedesetih godina XX. stoljeća započeo je s odavanjem počasti stradalima u Bleiburgu. Umro je u samostanu Maria Plain kod Salzburga 3. srpnja 1989. godine.