Baške Oštarije, (IKA) – Godišnja konferencija Europskog povjerenstva za zvanja u kojoj je sudjelovalo 50 predstavnika nacionalnih vijeća za zvanja iz europskih zemalja završila je u nedjelju 1. srpnja u Baškim Oštarijama. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, u koncelebraciji s europskim biskupima i svećenicima.
Posljednjeg dana susreta brat Paul Bodnarchick, ravnatelj nacionalne Konferencije za religijska zvanja i osobe posvećenog života u SAD-u, predstavio je tamošnju strukturu rada za zvanja. U njegovoj organizaciji 1300 članova predstavlja 450 religijskih ustanova. “U SAD-u se očekuje da ljudi prakticiraju vjeru, ma koja bila i poštuje se otvorenost religijskim vrednotama. U Europi je suprotno. Za nas je politički korektno biti religiozan. U Europi je to drugačije, primjećujem”, rekao je Bednarczyk. U Americi je puno religijskih instituta, od g. 1965. nastalo je 200 zajednica od kojih su neke i kanonski priznate. Velik je interes žena za život u čistoći posvećenog sekularnog života, biskupi su i formalno priznali laičko eklezijalno služenje kao formu zvanja u Crkvi. “Prije 50 godina, ako je netko želio služiti Crkvi postao je svećenik. Danas djeluju laičke asocijacije, poraslo je članstvo u crkvenim pokretima”, rekao je, istaknuvši da je KC jedna od najvećih karitativnih osiguravatelja u zemlji i društvo je jako poštuje. “Znaju i kako je moćna te je gledaju drugim kriterijima. Ako Sveti Otac nešto kaže, to je na prvoj stranici New York Timesa”, rekao je Bednarczyk.

U SAD-u se provodi program “Loviti ljude”, Američke BK, koji uči svećenike kako pozvati čovjeka da razmišlja o ministerijalnom svećeništvu. Važno je učiti svećenika kako da pozove opet, nekog drugog, rekao je Bednarczyk, jer većina današnjih svećenika to su postali jer su bili pozvani od svećenika. Danas pak svećenici manje pozivaju mlade da razmišljaju o svećeništvu. Istaknuo je i važnost korištenja Interneta, u SAD-u je velik medijski interes za religijski život i povećan je broj zvanja s obzirom na njihovu medijsku promociju. To je ohrabrujuće, rekao je Bednarczyk, te će i dalje promicati pozitivan imidž svećenika i religije u pastoralu zvanja putem časopisa i sadržaja duhovnih obnova dostupnih i na web stranicama poput www.visionguide.org.

O. Francis Bonnici iz Kongregacije za katolički odgoj upozorio je da se danas sve počelo nazivati zvanjem. Pojmovi i stvarnosti su se pomiješali, pa ljudi više ne vide smisao postajanja svećenikom. Ne vide više ništa posebno u tom. A samo se ministerijalno svećeništvo i posvećeni život mogu nazivati zvanjem. Jedino su to zvanja i s tim se ne mogu raditi prilagodbe, jer to dolazi od učenja Crkve. To što kažem nije moje, nego mišljenje kongregacije i nauk Crkve. Krist je pozvao određene osobe, apostole, da ga slijede i budu njegovi suradnici. Kroz stoljeća Duh Sveti nadahnjuje ljude da Ga bliže slijede, nastaju redovi i kongregacije. To su također zvanja. No, sve ostalo nije zvanje. Čuo sam da je brak zvanje. To nije zvanje. To je normalan način življenja, Bog je stvorio čovjeka da u braku rađa novim životima. Crkva ima sakrament braka da bi ljudi u obitelji posvetili život Bogu. Ali oni žive “normalan”, uobičajen život u obitelji. I ostale profesije nisu zvanje, jer svatko treba raditi da bi zaradio za život. Treba živjeti po Evanđelju, ali to je normalan način života, ne poseban. Laički apostolat je također normalan način življenja kršćanstva i sudjelovanja u životu Crkve, jer bi kršćani to trebali činiti. Ako se ponudiš u katehizaciji župe, to nije poziv. Svatko to treba činiti, djeca trebaju učiti. Što je normalan način života nije poziv. To je put za sve, ali vodi svetosti. Nije ispod svećeništva i posvećenog života, svi smo pozvani na svetost. Ali određene osobe su posebno pozvane za zvanje. Ja sam pozvan biti svećenik, slaviti misu i dati odrješenje. Drugi to ne mogu činiti. Bog je mene odabrao da to radim. I Bog je odabrao ljude da žive u zajedništvu u samostanu, šalje ih se na različita mjesta. I to je posebno u pozivu. Inače ljudi žive u svojim kućama i gradovima, rekao je Bonnici, upozorivši da je to danas velika teškoća koju treba razjasniti. Nakon Koncila govorilo se o formaciji svećenika, jer Crkva uči da postoje posebna zvanja. Zato Crkva ustraje na posvećenom životu i svećeništvu, samo to su zvanja. Iz tog razloga Kongregacija za katolički odgoj priprema dokument o identitetu svećenika, a potom i o posvećenom životu. Jer treba biti jasno da je to zvanje u kojem je Bog pozvao osobu da ga slijedi. U identitetu je svećenika da mora jasno imati na umu da je pozvan od Boga da postane svećenik. To je poziv, rekao je o. Bonnici.

Izloženi su zaključci zasjedanja formulirani u priopćenju u kojem se navodi da je misao obitelj kolijevka zvanja ukorijenjena u ideju Drugoga vatikanskog koncila i dokument koji je Magna Charta pastorala zvanja u Europi, Nova zvanja za novu Europu, iz Rima 1997. Obitelj je kućna Crkva, primarno mjesto postanka zvanja, no obitelji se susreću s raznim teškoćama. Europa pati od ateizma, netolerancije prema suočavanju s istinom, nepriznavanja vjere i svojevrsne kristofobije. U tako teškom okruženju duhovni poziv je dar Božji, navodi se u priopćenju. Roditelji trebaju prenijeti vjeru novim naraštajima koji imaju kapacitet izabrati poziv s odgovornošću. Poziv na svetost upućen je svima i taj fascinantan projekt je izvor životne sreće. Upozoreno je da dijete nikad ne smije biti objekt ili projekcija roditeljskih ambicija. Dijete je dar Boga i dolazak na svijet se ne smije ograničavati nikakvim sebičnim planovima.

Kvantitativni manjak duhovnih zvanja u Europi nema brzo rješenje. Put je dug i zahtijeva strpljivost. U pastoralu zvanja svi trebaju sudjelovati: osobe posvećenog života, laici, supružnici, svi krštenici. Na konferenciji je konstatirano realno stanje, no ako postoji agonija zvanja, nema mjesta razočaranju i obeshrabrenju. Sudionici konferencije željeli su uputiti poruku nade, umjesto pojma kriza govoriti o potrebi uskrsnuća zvanja. U povodu desete obljetnice dokumenta In Verbo tuo, Nova zvanja za novu Europu, u Portu će se u lipnju sljedeće godine produbiti ta tema. To razmatranje i nastojanje bila je želja pape Ivana Pavla II. i takav dokument treba izraditi i za druge kontinente, rečeno je na konferenciji, s porukom da je to put novog tisućljeća i obljetnicu tog dokumenta treba sadržajno proslaviti.
Na konferenciji je predstavljen i grad domaćin sljedećeg susreta, Porto, čiji je biskup Antonio dos Santos rekao da će se potruditi organizirati isto tako uspješan i dojmljiv susret povjerenika za zvanja u Portugalu, na visokoj organizacijskoj razini koju je Konferencija ostvarila po domaćinstvu Zadarske nadbiskupije, nadbiskupa Ivana Prenđe te povjerenika za zvanja don Zdenka Dundovića uz asistenciju don Marinka Duvnjaka.

.