Baške Oštarije, (IKA) – Trećeg dana rada Europskog povjerenstva za zvanja u Baškim Oštarijama, u subotu 30. lipnja, sudionicima su se, uz izlaganje teologinje Marie Hendricx na temu odnosa obitelji i zvanja, obratili i predstavnici visokih crkvenih ustanova za odgoj zvanja. U ime kardinala Zenona Grocholewskog, predsjednika Kongregacije za katolički odgoj u Rimu, prigodnu riječ uputio je o. Francis Bonnici. Pozdrave i misli kardinala Franca Rodea, predsjednika Kongregacije za ustanove posvećenog života, izložio je o. Eusebio Hernandez. Svjedočanstvo su izrekli i supružnici Mirjana i Nenad Mladineo iz Splita, roditelji desetero djece od kojih je troje odgovorilo duhovnom pozivu.

Papa Benedikt XVI. Crkvi je dao velik i značajan doprinos u promociji svećeničkih zvanja i posvećenog života, o čemu je pisao i u pobudnici Sacramentum Caritatis, rekao je o. Bonnici. Tema susreta “Obitelj kolijevka zvanja” razmatra se i u kontekstu prošlogodišnje proslave 25 godina od utemeljenja Pontifikalnog vijeća za obitelj, rekao je. I ovogodišnji svibanjski Četvrti svjetski kongres obitelji u Varšavi, koji je okupio više od 3000 sudionika, naglasio je podizanje djece kao temeljno pravo roditelja, te je Kongres tražio da 2008. godina bude proglašena Godinom obitelji. Stoga će i ta konferencija Europskog povjerenstva za zvanja dati doprinos Crkvi u proučavanju odnosa obitelji i zvanja. Govoreći o toj temi, Hendrickx je u dijelu izlaganja stavila naglasak na činjenicu siromaštva koje je odredilo i život Isusove obitelji. Isus u mnogim prispodobama govori o siromaštvu, iskustvu koje ovisi o milosti drugog. No Nazaretska obitelj je bila bogata otvorenošću Bogu i nazočnošću samog Božjeg Sina u njoj. Zaključeno je da i u naše vrijeme duhovni poziv dolazi više iz siromašnijih negoli imućnih obitelji. Razlog je i u tome što su siromasi, prešavši prag svoje zabrinutosti za materijalno, više otvoreni univerzalnosti i slobodi primanja dara, prepoznavanja bitnog. Istaknuta je razlika između materijalnog i siromaštva duha, koje je blaženstvo.

Hendrickx je govorila o obitelji kao jedinoj stvarnosti u kojoj se ne živi logika davanja da bi se primilo, nego davanje radi davanja. Ona je škola velikodušne ljubavi, te obiteljima treba pomoći da sazrijevaju u otvorenosti primanja besplatnog Božjeg dara. O. Sacco Raffaele predstavio je Biblijski rječnik za zvanja, izdanje Međunarodnog centra za redovnička zvanja koje je važna etapa u promociji kulture zvanja. Važno je obnavljanje biblijskog smisla i govora o zvanju, rekao je o. Raffaele, te Rječnik sa 160 tema obrađenih u svjetlu Starog i Novog zavjeta želi ići na izvore, korijene biblijskog govora o pozivu. Pristup nije samo egzegetski, nego i teološko narativni, a novost je ta da daje kompletnu viziju o zvanju koje je zapravo sva Božja riječ, kritički je utemeljen i pastoralno posadašnjuje biblijsku teologiju o pozivu kojeg razumijeva u povijesti spasenja. Riječ koja zove je sam Krist i zato je smisao svakog poziva suobličiti se slici Božje riječi.

Dugogodišnja iskustva u pastoralu svećeničkih zvanja izložio je i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Bio je 23 godine ravnatelj, a dvije godine duhovnik u zadarskom Nadbiskupskom sjemeništu, te cijelo to vrijeme, po mandatu nadbiskupa Oblaka, odgovoran za pastoral zvanja u nadbiskupiji. Mons. Prenđa je predstavio politički i sociološki kontekst vremena u kojem se odvijao taj pastoral. Postkoncilski proces u Crkvi nije se odvijao uobičajenim tijekom, potresali su je sukobi između tzv. progresista i konzervativaca. Opisao je tadašnje djelovanje u pastoralu zvanja: sačuvati sjemenište i stabilizirati rad u njemu u odgoju svećeničkih kandidata, ići ususret župama dolaskom sjemeništaraca, osobito na nedjeljne mise u župama, otvarajući tako pogled vjernicima da postoji sjemenište i mladići koji razmišljaju o svećeništvu. Sjemenište je otvorilo strategiju za kontakte s obiteljima sjemeništaraca i postalo je centar za susrete ministranata i školaraca koji su župnici poslali sudjelovati u višednevnim susretima. Tako je rad za zvanja postao cjelina.

Mons. Prenđa je sudionike konferencije upoznao i s iskustvom u radu s obiteljima, koje su bile različite od kandidata do kandidata. Bilo je roditelja jasnih i izgrađenih vjerskih stavova, a to je važno istaknuti zbog komunističkog razdoblja u kojem je trebalo hrabrosti za javno očitovanje vjere. Potom vjerski tradicionalne obitelji i one bez nekog duhovnog stava. Kao ravnatelj Sjemeništa posjećivao je obitelji sjemeništaraca kako bi u odgojnom procesu razumio okruženje iz kojeg su potekli. Mons. Prenđa je rekao da bi danas u radu za zvanja trebalo podržati jaki pastoral obitelji koji im pomaže da žive svoje krsno poslanje te im otkriti put crkvenih pokreta i zajednica koje su im kadre otkriti njihovo vlastito i poslanje Crkve.

Najbolja potvrda toga je svjedočanstvo supružnika Mirjane i Nenada Mladinea iz Splita. Bog zove, istaknuli su, no vrlo je važno živjeti u takvom ambijentu. Njihova obitelj je živjela u tom okruženju, u formaciji na Neokatekumenskom putu. Kući su ih posjećivali bogoslovi, s djecom su sudjelovali u slavljima ređenja, molili. “Živjeli smo normalno među drugim obiteljima ne ističući se po ničemu osim što smo imali više djece. To je kod drugih uvijek izazivalo znak pitanja, bilo je i poniženja od okoline. Pitaju se zašto su ti ljudi drugačiji. Ako nam postave pitanje, odgovorit ćemo, ali sami se ne namećemo”, rekla je Mirjana Mladineo, dodavši da je odlazak njihove kćeri u karmelski samostan u Avilu kod mnogih izazvalo pitanje. “To je važno jer su se zapitali o Božjoj opstojnosti. Oni su se možda prvi put u životu zapitali o Bogu. To je fascinantno. Ono što čini kršćanska obitelj je da se ljudi pitaju o Bogu. Ako se rađaju zvanja unutar obitelji ljudi se pitaju o Bogu i tada mogu reći da on postoji. To je djelo Božje koje Bog čini u svijetu, znak njegovog postojanja, formirajući kršćansku obitelj”, rekla je Mladineo. Na pitanje kako to iskustvo dara tri poziva među 10 djece dijele drugima, Mirjana je odgovorila: “Kad bismo išli svugdje gdje nas zovu mi bismo se potpuno ispraznili. Ne želimo da ispadne da mi nekom nešto govorimo. Tko smo mi? Mi samo u prvi plan želimo staviti Boga i njegovo djelo. Kad bismo svugdje govorili svoje iskustvo, ljudi bi postali alergični na nas. Ne radi se o tome da jedan bračni par govori iskustvo. Važno je otvoriti put obraćenja unutar župe gdje obitelj može ozdraviti i u toj zdravoj obitelji odgajati djecu. Da roditelji dobiju radikalnu vjeru iskustva Božje prisutnosti u svom životu. Nije bit pojedinca u Crkvi, važno je da postoji čitav jedan narod. Inače bi ljudi rekli “Oni su neki osobenjaci, imaju djecu, zvanja”. Ali to nije ono što ljude spašava. Govoriti roditeljima može kod njih proizvesti kompleks manje vrijednosti da oni nisu uspjeli a mi jesmo. Zato je to vrlo odgovorno”, rekla je Mladineo, istaknuvši da je puno bolje sudjelovati u katehizaciji u župi, naviještati ljubav Božju, da obitelji otkriju da je Bog gospodar povijesti i da je on u povijesti svakog pojedinca za kojeg ima plan. “To je temeljno. Gospodin je to učinio nama, ali već sutra to se može dogoditi i tebi. Onda će se dogoditi istinski preobražaj društva”, rekla je Mladineo.

U poslijepodnevnim satima sudionici konferencije slavili su misu u kapucinskoj samostanskoj crkvi sv. Josipa u Karlobagu, te posjetili Pag gdje su ih dočekali paški župnik i dekan Srećko Frka Petešić, domaći sin don Dario Tičić i s. Miljenka Biošić. Upoznali su ih s poviješću paške župe, počastili paškom tipičnošću, sirom i baškotinima koje proizvode paške benediktinke. Sudionici konferencije izrazili su divljenje gostoprimstvu i toplini našeg naroda te ljepotom naše domovine, koju su na izvrstan način upoznali upravo u području zasjedanja svoje konferencije: susretom planina i šuma Baških Oštarija, te obale i mora otoka Paga, Karlobaga i Zadra.