Istina je prava novost.

Započelo godišnje zasjedanje Europskog povjerenstva za zvanja

"Obitelj - kolijevka zvanja" tema je godišnjeg zasjedanja Europskog povjerenstva za zvanja (EPZ), tijela Vijeća europskih biskupskih konferencija, koje okuplja 34 nacionalna saveza za zvanja iz europskih zemalja, koje je započelo u Baškim Oštarijama

Baške Oštarije, (IKA) – “Obitelj – kolijevka zvanja” tema je godišnjeg zasjedanja Europskog povjerenstva za zvanja (EPZ), tijela Vijeća europskih biskupskih konferencija, koje okuplja 34 nacionalna saveza za zvanja iz europskih zemalja, a s četverodnevnim radom započelo je u četvrtak 28. lipnja u hotelu “Velebno” u Baškim Oštarijama. Pozdravne govore uputili su o. Jean Pierre Leroy, koordinator Europskog povjerenstva za zvanja i voditelj ureda za pastoral zvanja Belgijske biskupske konferencije; mons. Wojciech Polak, pomoćni biskup iz poljskog Gnienza, delegat Europske biskupske konferencije na tom susretu pod čijim se pokroviteljstvom konferencija održava, i od ove godine novoimenovani predsjednik EPZ-a, domaćin zadarski nadbiskup Ivan Prenđa te gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je izrazio dobrodošlicu gostima na području svoje biskupije.

Suorganizator susreta koje je okupilo 52 europskih povjerenika za zvanja je Povjerenstvo za zvanja Zadarske nadbiskupije pod vodstvom don Zdenka Dundovića, a zamisao da se konferencija održava u Hrvatskoj potekla je od nadbiskupa Prenđe na susretu u Strassburgu prije tri godine. Tada je bio voditelj Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja i sudjelovao u radu tih konferencija u Europi te je pozvao europsku subraću da takav susret održe i u Hrvatskoj.
Uime kardinala Josipa Bozanića, skup je pozdravio nadbiskup Prenđa, istaknuvši i nazočnost o. Francisca Bonnicija, predstavnika Svete Stolice iz Kongregacije za katolički odgoj u Rimu, te predstavnika SAD-a Paula Bodnarčika. Nadbiskup je izrazio radost što će sudionici upoznati dio hrvatske Domovine i Crkve, izražavajući potporu da se takvi susreti održavaju svake godine. “Događaji se izmjenjuju vrlo brzo, a to znači da život građanskog društva i Crkve traži pomnu pažnju, praćenje potreba i problema na putu čovjeka i Crkve. Stoga je budnost naš ozbiljni zadatak. Razmjena ideja i akcija spada u naš zajednički zadatak”, rekao je nadbiskup Prenđa, dodavši da je Crkva zajednica koja ne trpi zatvorenost u sebe u bilo kojem segmentu života i dijelu svijeta. Sve je zajedničko svim mjesnim Crkvama: vjera, otajstva, pastoral, zadaci, služenje i put u svijetu kojem želimo služiti, poručio je nadbiskup. Istaknuo je da izmjena iskustava, koji su plod djelovanja Duha i ljudskih napora, pridonose organiziranijem radu koje Bog prati i ohrabruje. “Danas nam je ponovno potrebno govoriti o nadi u svijetu koji je pritisnut mnogim teškoćama. Tu nadu treba buditi i u Crkvi, jer se i u njoj osjećaju strah i klonuća koja nisu primjerena zajednici kojoj je njen Utemeljitelj obećao pratnju i prisutnost do kraja vremena”, zaključio je nadbiskup Prenđa, pozivajući na posluživanje služiteljima pastorala zvanja u dijecezama, župama i obiteljima.

S obzirom na temu konferencije, biskup Bogović rekao je da je obitelj rasadište svakog zvanja, pa i duhovnog. “Tamo gdje se zna biti otac, majka, supružnik, tamo će biti i povezanosti s Bogom i čovjekom. Ukoliko budu bolje funkcionirali majka i otac, to će i rad za zvanja biti plodniji”, rekao je biskup Bogović, prisjetivši se da je i on, upravo u svojoj obitelji, vidio kako njegova majka svaki posao započinje s “U ime Oca, Sina i Duha Svetoga”. “Bez te suradnje i pomoći ne bi se moglo očekivati rezultate. Stoga sam te riječi odabrao i za svoje biskupsko geslo”, rekao je biskup Bogović.

Koordinator EPZ-a Leroy podsjetio je na dokument “In Verbo Tuo” iz 1997. iz Rima koji tematizira nova zvanja za novu Europu i referentan je za rad EPZ-a. Susret u Oštarijama razmatrat će osobito aspekt prihvaćanja Božjeg poziva. Jer Bog poziva, no pitanje je našeg odaziva, stoga je cilj kongresa moliti i promišljati načine primanja poziva od Boga. “Obitelj je mjesto gdje možemo otkriti i živjeti nutarnju dubinu molitve, voljeti i služiti drugima. To je mjesto gdje dosižemo Boga. Odatle potječemo i poslije iz nje možemo ići u svijet na mjesta kamo nas Bog šalje. Obitelj je korijen”, rekao je Leroy, obrazlažući razlog teme ovogodišnjeg susreta. Govorit će se i o stanju obitelji u Europi, koje je različito od zemlje do zemlje. Mladež koju Bog poziva može biti ranjena ili obogaćena u obitelji; ona je zemlja gdje niču nova zvanja, jedno od najsnažnijih mjesta našeg postojanja i zato je važno da ta stvarnost bude evanđeoski utemeljena i življena.

Predsjednik EPZ-a biskup Polak podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. obiteljima na susretu u Valenciji kako je obitelj privilegirano mjesto gdje možemo učiti davati i primati ljubav. Ujedno je i odgovorna i privilegirano mjesto za razvoj zvanja. Biskup Polak podsjetio je i na riječi Ivana Pavla II. koji je rekao da su obitelji pozvane pripremiti i odgojiti zvanja. Obitelj treba biti otvorena Božjem pozivu, ona je živo i prirodno mjesto za pripremanje pojedinačnog zvanja. Taj izbor mora biti duboko ukorijenjen u ljudsku prirodu, osobnost. Ljudska baza osobe mora biti čvrsta, jača, da bi se razvilo Božje zvanje, rekao je biskup Polak, te najavio moguću temu sljedećeg susreta u Portu 2008., koji bi mogao razmatrati antropologiju zvanja, ljudsku formaciju koja je jako važna da bi se učinio i pravi izbor zvanja.

Nakon uvodnih govora, predstavnici nacionalnih saveza za zvanja izvijestili su o radu za zvanja u njihovim zemljama. Iz podnesenih izvješća razvidan je nedostatak zvanja u zapadnim zemljama. No, predstavnici Francuske i Portugala pozivaju na radost i nadu, vjeru i molitvu, da se rječnik žaljenja zamijeni rječnikom nade. U Engleskoj i Švedskoj porast zvanja uzrokovan je i povećanim brojem imigranata. Sudionici konferencije predstavili su pastoralne aktivnosti za zvanja u svojim zemljama, a to su molitva, pokreti, svjedočenja, susreti s redovništvom, posjeti sjemeništa, medijsko i internet djelovanje i ostali razni susreti. U Europi je 26.000 sjemeništaraca, a od toga ih je čak četvrtina odnosno 6500 – Poljaka.