Vatikan, (IKA) – Europa mora ponovno ovladati svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na kršćanskim vrednotama, a sveučilišta na Starome kontinentu moraju dublje proučavati “krizu modernosti”, omogućujući vjeri i razumu da surađuju i odgovore kulturnim i duhovnim potrebama čovjeka, rekao je papa Benedikt XVI. primivši 23. lipnja u audijenciju profesore i rektore europskih sveučilišta, koji su u Rimu sudjelovali na skupu “Novi humanizam za Europu”. U Europi koja “osjeća izvjesnu društvenu nestabilnost i nepovjerenje prema tradicionalnim vrednotama”, promicanje novoga humanizma “zahtijeva jasno shvaćanje što zapravo znači modernost”. Polazeći od te pretpostavke Papa je opširno govorio o ulozi koju učilišta Staroga kontinenta mogu i moraju odigrati u službi “više ujedinjene Europe”. Daleko od toga da bude plod površne želje za novošću, traženje novoga humanizma mora ozbiljno voditi računa o činjenici da se u Europi događaju goleme kulturne promjene, u kojem su muževi i žene svjesniji svoga poziva da se aktivno uključe u oblikovanje svoje povijesti. Povijesno gledano, humanizam se razvio u Europi, i to zahvaljujući plodnoj suradnji između raznih kultura njezinoga naroda i kršćanske vjere. Europa danas mora sačuvati i iznova usvojiti svoju istinsku tradiciju ako želi ostati vjerna svome pozivu kolijevke humanizma. Papa je rekao da posebnu pozornost treba obratiti na tri glavna pitanja: duboko proučiti krizu modernosti, čuvati se lažne dihotomije stvorene između teizma i “istinskoga humanizma” koje je doveo do krajnje “nepomirljivoga sukoba između Božjega zakona i ljudske slobode”. Radije se upitajmo je li – kako je napisao Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptor hominis” – u doba gospodarskih i tehničkih napredaka “čovjek kao takav, u kontekstu toga napretka, postao zaista boljim, tj. duhovno zrelijim, svjesniji svoga ljudskoga dostojanstva, odgovorniji, otvoreniji prema drugima, poglavito slabijima i potrebitijima, spremniji davati i nositi pomoć svima”. Papa je potom govorio o odnosu vjere i razuma, ustvrdivši kako je množenje europskih učilišta bilo promicano na temelju uvjerenja da vjera i razum mogu surađivati “u traženju istine, uzajamno poštujući narav i opravdanu neovisnost, ali zajedno djelujući na skladan i kreativan način u ostvarenju ljudske osobe u istini i ljubavi”. Na sadašnje se kulturne promjene često gleda kao na “izazov” općoj kulturi i samom kršćanstvu, a ne kao “obzor” na kojem se mogu i trebaju pronaći kreativna rješenja, kazao je Benedikt XVI. Zatim je govorio o doprinosu koji kršćanstvo može pružiti budućem humanizmu. Tzv. “pitanje čovjeka” – predmet rasprava na rimskome skupu – predstavlja izazov za Crkvu da osmisli učinkovite načine kako suvremenoj kulturi priopćiti “realizam” svoje vjere u spasiteljsko Kristovo djelo. Kršćanstvo, upozorio je Benedikt XVI., ne smije biti potisnuto u svijet mita i osjećaja, nego mora biti poštivano kako bi njegov naviještaj rasvijetlio istinu o čovjeku, tako da duhovno preobrazi muževe i žene te im omogući da ostvare svoje zvanje u povijesti. Spoznaja nikad ne može biti ograničena samo na intelektualno područje; ona uključuje obnovljenu sposobnost gledati na stvari bez predrasuda i unaprijed stvorenih mišljenja kao i divljenje stvarnosti čiju se istinu može otkriti združujući um i ljubav. Samo onaj Bog koji ima ljudsko lice, objavljen u Isusu Kristu, može nam zapriječiti da sužavamo stvarnost u trenutku kada se pred nas postavlja zahtjev za uvijek novim i sve složenijim razinama razumijevanja. Crkva je svjesna svoje odgovornost kako mora suvremenoj kulturi ponuditi taj prinos, zaključio je Benedikt XVI.