Vatikan, (IKA) – O teškome stanju kršćana u Iraku i obnovi ekumenskoga dijaloga govorio je Benedikt XVI. patrijarhu katolikosu Istočne Asirske Crkve Maru Dinkhu kojeg je 21. lipnja primio u audijenciju. Sveti Otac poželio je čvršću suradnju između katoličke i asirske zajednice, koja ima oko 400.000 vjernika u Iraku, Iranu, Siriji, Libanonu, Indiji i Sjevernoj Americi. Papa se osvrnuo i na rad Povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Istočne Asirske Crkve. Benedikt XVI. u srcu nosi kršćane koji trpe “materijalno i duhovno”, poglavito u onim zemljama gdje su od samoga početka Crkve Kristovi vjernici pridonijeli širenju Evanđelja. U Iraku obitelji i kršćanske zajednice sve više osjećaju pritisak nesigurnosti, napada i osjećaja napuštenosti. Brojni od njih ne vide drugu mogućnost osim napuštanja zemlje i traženja novoga života u inozemstvu. Te teškoće za mene su izvor velike zabrinutosti, izražavam dakle solidarnost s pastirima i vjernicima kršćanskih zajednica koji ostaju u tim mjestima, unatoč velikim žrtvama, rekao je Papa. U tim napaćenim krajevima katolici i asirski vjernici pozvani su zajedno djelovati u nadi da će u suradnji naći uzajamnu i sve učinkovitiju potporu, kazao je Papa i osvrnuo se na ekumenski dijalog, podsjetivši na posjet patrijarha Mara Dinkha IV. Vatikanu 1994., kada je potpisana “Zajednička kristološka izjava”, te izrazivši zadovoljstvo postignutim rezultatima Teološkoga povjerenstva koje se usredotočilo na sakramentalni život u crkvenim tradicijama. Postignuti rezultati, kazao je Papa, potiču napredak i u drugim pitanjima o kojima se raspravlja. U punome poštivanju doktrinarnih tradicija, upozorio je Benedikt XVI., katolici i asirski kršćani pozvani su odbacivati antagonistička ponašanja i polemičke izjave radi rasta u spoznaji kršćanske vjere. Nedavni događaji u Istočnoj Asirskoj Crkvi stvorili su neke prepreke uspješnome radu zajedničkoga Povjerenstva. Papa je poželio da to tijelo u sljedećim godinama mogne plodonosno djelovati, “da nikad ne izgubi iz vidika konačni cilj, to jest uspostavljanje punoga zajedništva svih kršćana”. Govoreći o asirskim kršćanima u iseljeništvu na Zapadu, kazao je da istočni i zapadni kršćani kada žive rame uz rame imaju dragocjenu prigodu uzajamnoga obogaćivanja i boljeg razumijevanja katoličanstva Crkve, koja, hodočasnica u svijetu, živi, moli i svjedoči Krista u različitim društvenim i kulturnim kontekstima.