Split, (IKA) – “Danas osjećamo da su ljudi sve ravnodušniji, veliki je raskorak između bogatih i siromašnih kao i između zdravih i bolesnih. Sve je više promatrača, a sve manje pomagača. Teško mi je i trpim kada vidim bolesnike koje nitko ne želi prihvatiti na izlazu iz bolnice kada se njihovo stanje popravilo. Danas je ljudima više no ikada potrebna riječ koja napaja, daje snagu za dalje”, istaknula je viša medicinska sestra Ružica Maduna, u ponedjeljak 18. lipnja u prostorijama Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu, na tribini koju je priredilo Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara splitskoga ogranka. Tema je bila “Uloga palijativne skrbi”.

Predavačica je nastojala približiti sam pojam hospicija, njegovu povijest i potrebe. Pedesetih godina prošloga stoljeća mijenja se stav prema umirućima. Hospicijske/palijativne ustanove postoje u više od 120 država u svijetu. Filozofija hospicija utemeljena je na holističkom pristupu bolesniku i kvaliteti života sve do smrti, u tom se smislu poštuje ljudsko dostojanstvo. Pomoć pojedincu u osnovnim potrebama uvažava ga kao aktivnog subjekta, kazala je predavačica te upitala: “Može li se uopće govoriti o kvaliteti života kod neizlječivih i umirućih bolesnika i kakva je zdravstvena njega neizlječivih i umirućih bolesnika?”. U tom je surječju istaknula da to zahtijeva “stručnu osposobljenost i trajnu edukaciju. Pomagati i pratiti umirućeg iznimno je zahtjevno i naporno područje rada medicinske sestre. Etika u sestrinstvu još uvijek je u razvoju, a sadrži bitne elemente: dobročinstvo, neškodljivost, pravednost. Središnja pažnja među najtežima je bol, koju treba eliminirati najmodernijim dostignućima suvremene medicine”.
Viša medicinska sestra Maduna nadalje je rekla da koncept “totalne boli” podrazumijeva da bol nije samo fizička kategorija, već posjeduje psihološku, socijalnu i duhovnu dimenziju. “Ublažavanje patnje je prioritet u palijativnoj skrbi. Etičko je pravo dati bolesniku pravu informaciju o njegovoj dijagnozi, a to zahtijeva međusobno povjerenje”, istaknula je.

Bolesnici koji su vjernici drukčije se ponašaju i prepuste se volji Božjoj. Unatoč boli i patnji spokojni su i mirni te ako se pouzdaju u Boga, najbliže, liječnike, medicinske sestre i volontere najcrnje dijagnoze mogu prihvatiti. Oni su sigurni da nisu sami, podsjetila je predavačica. Dodala je da je važno da je bolesnik okružen onima koji ga vole, a nitko ne može dati skrb kao obitelj.

Cilj je palijativne skrbi, istaknula je, omogućiti intenzivnu ljudsku brigu krajnje bolesnima i umirućima; tretirati medicinske i sestrinske dijagnoze i primijeniti što je god moguće više palijativne skrbi; ponuditi mjesto za život našim ukućanima koji dosežu krajnju granicu svog života u što ugodnijoj i prijateljskoj atmosferi u mogućnostima njihovih želja i potreba; usku suradnju među osobljem i to onih koji njeguju i upravljaju te otpratiti one koji umiru i utješiti one koji su u tuzi; podržati rodbinu koja je zabrinuta isto kao i osobu koja i umire, te ispratiti tugujuću obitelj i prijatelje nakon trenutka smrti; osposobiti što bolje pripremljeno i obučeno osoblje. Svoje je predavanje završila riječima: “Ne treba žaliti rada i truda. Tu se vidi koliko smo čovjekoljubivi. Budimo altruisti. Sestre, budite uz one što trpe. Oni neće ozdraviti, ali će im ostatak života biti podnošljiviji!”.

Ministarsko povjerenstvo Vijeća Europe odlučno je 1999. godine podržalo organiziranu brigu za umiruće, smatrajući pravo na smrt bez patnje jednim od osnovnih građanskih prava. Snažnu je podršku razvitku hospicijskoga pokreta dalo i Europsko udruženje za palijativnu skrb. U Hrvatskoj su organizirane aktivnosti hospicijskog pokreta početkom 1994., s prvim hrvatskim simpozijem hospicija i palijativne skrbi, te osnivanjem hrvatskoga društva za hospicij/palijativnu skrb, a 2002. otvoren je regionalni hospicijski centar u Zagrebu. Prošle je godine u listopadu u Zagrebu održan i prvi Kongres palijativne skrbi. Vms Ružica Maduna je na kraju ustvrdila kako u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek nemaju dovoljno sluha za važnost uloge palijativne skrbi.