Tijelovo u splitskoj prvostolnici
Tijelovo u Splitu
Split
"Pogledamo li oko sebe, vidjet ćemo porušene odnose, one koji nemaju kruha i one koji nemaju posla, one kojima je dostojanstvo ugroženo i one koji nemaju nade, i zato moramo moliti Gospodina da budemo novost"
Split, (IKA) – U splitskoj prvostolnici 7. lipnja svečano misno slavlje na svetkovinu Tijelova predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s nekoliko svećenika i đakonom. Slavlje su uveličali mješoviti katedralni zbor i zbor bogoslova pod ravnanjem mo. Šime Marovića.
Nadbiskup Barišić je u prigodnoj propovijedi upozorio kako Gospodin, Stvoritelj svijeta i Gospodar vremena, koji okuplja širinom djela svoje ljubavi, ne želi ostati zarobljenik prostora i vremena. “Gospodin želi izići iz prostora tabernakula i ući u srca, želi izići iz sakramentalnog prostora u svijet, želi sići s oltara u odnose. On danas želi ući u širinu odnosa društva i svijeta. Ne želi biti samo u pokaznici, nego želi biti u iskazu, u našem svjedočenju vjere. Gospodin želi da njegovi budu prisutni u svijetu svjedočki s ljubavlju i blagošću a ne agresivno”, istaknuo je. Govoreći o Tijelovu nadbiskup je rekao da je ono što čini Tijelovo prisutno u svakoj misi, jer svaka misa ima procesiju, premda se to uvijek ne vidi. Riječi na kraju mise “pođite u miru” ne znače kraj, nego početak. “Gospodin želi ući u stvarnost kulturnih, znanstvenih, socijalnih, svjetovnih i tehničkih institucija i odnosa preko svojih vjernika. Zato to nije završetak, nego početak. To je uključivanje onih koji su prisutni na misi. On nas želi vidjeti u svakodnevici, toku vremena, s onim darom koji smo primili. Ono što smo dobili moramo pokazati, ono što smo primili moramo posvjedočiti”, kazao je nadbiskup te dodao: “Naš put do mise je kratak i lagan, ali onaj put do prostora, institucija, čovjeka, odnosa… on je težak. Gospodin nas želi ohrabriti da budemo gdje jesmo. U molitvi sklapamo ruke, ali Krist želi da te naše ruke budu ispružene prema bratu i sestri. Gospodin nas želi podignuti i naše korake uputiti prema bližnjima. To Tijelovo želi poručiti, to svaka misa želi učiniti”. Osvrćući se na čovjekovu svakodnevicu rekao je: “pogledamo li oko sebe, vidjet ćemo porušene odnose, one koji nemaju kruha i one koji nemaju posla, one kojima je dostojanstvo ugroženo i one koji nemaju nade… i zato moramo moliti Gospodina da budemo novost. Premda je dosad bilo novosti ideologija, one su propale, a jedina trajna novost koja može ponijeti čovjeka naprijed jest otkrivanje snage evanđelja danas”. Stoga je nadbiskup svoju propovijed završio riječima: “Recimo mu večeras, Gospodine nisam dostojan, ali snagom tvoga dara mogu postati produžena ruka koja mijenja srce i lice ovoga svijeta”.
Misno je slavlje završilo tijelovskom procesijom po Peripteru s kojega je nadbiskup uputio blagoslov.