Sao Paolo, (IKA) – U oproštajnome govoru na kraju svoga šestog inozemnog putovanja, prvoga u Latinskoj Americi, papa Benedikt XVI. pastoralni pohod Brazilu nazvao je nezaboravnim. Posljednji dan, 13. svibnja, obilježila su dva događaja od velikoga crkvenoga značenja za brazilske vjernike, ali i za čitavu Crkvu u Latinskoj Americi. Papa je dopodne ispred marijanskoga svetišta u Aparecidi slavio misu, a popodne je predsjedao otvaranjem V. skupštine latinskoameričkih i karipskih biskupa.
Tom prigodom Sveti Otac ukazao je na pastoralne smjernice za sljedeće godine. Budite sigurni da vas sve nosim u svome srcu: U mom će sjećanju zauvijek ostati urezana očitovanja zanosa i duboke pobožnosti ovoga naroda, kazao je Papa. Vjera se danas treba suočiti s nizom izazova, budući da su u igri “skladan razvoj društva i katoličkoga identiteta latinskoameričkih naroda”. Stoga katolici trebaju postati svjesniji svoje odgovornosti kao misionara i Kristovih učenika. Papa je ustvrdio kako navještaj Isusa i Evanđelja nije donio zatiranje predkolumbijskih kultura, niti je bio nametanje tuđe kulture. U konačnici, kazao je, samo istina ujedinjuje, a njezina je potvrda ljubav. Iz toga razloga, budući da je Krist “ljubav sve do kraja”, On nije tuđ ni jednoj kulturi ni osobi. Stoga utopija o oživljavanju predkolumbijske religije, odjeljujući je od Krista i opće Crkve, ne bi bio napredak nego nazadovanje. Papa je pritom pohvalio bogatu i duboku pučku religioznost latinskoameričkih naroda, koju treba čuvati i, ako je potrebno, pročistiti.
Govoreći o globalizaciji, kazao je kako ona donosi prednosti, ali i veliku opasnost od monopola i promatranja dobiti kao vrhovnoga dobra. Upozorio je kako se globalizacija mora nadahnjivati na etici, stavljajući se u službu ljudske osobe. Benedikt XVI. priznao je napredak demokracije u latinskoameričkim državama, ali zabrinjavaju oblici autoritativnih vlada ili onih pod utjecajem ideologija koje se smatralo nestalima, a koje su u oprečnosti s kršćanskom vizijom čovjeka i svijeta. Osim toga, upozorio je kako “liberalna ekonomija” mora voditi računa o pravednosti, budući da se povećavaju društveni slojevi pritisnuti siromaštvom. Zamjećuje se izvjesno slabljenje kršćanskoga života, prouzročeno sekularizacijom i prozelitizmom sekta i novih pseudo religioznih očitovanja. Pred ovim novim “teškim odabirima”, potaknuo je sve da se pomoću novih kreativnih pastoralnih nacrta zauzmu u oživljavanju vjere u Krista.
Tim se poticajem sučelio s temom V. skupštine latinskoameričkih i karipskih biskupa. Biti učenici i misionari pretpostavlja duboku ukorijenjenost u Kristu. Prioritet vjere u Krista ne znači zanemariti velike gospodarske, društvene i političke probleme Latinske Amerike, od stvarnosti bježati prema duhovnome svijetu. U konačnici što je stvarnost? Jesu li to samo materijalna dobra? To je velika zabluda temeljnih težnji posljednjega stoljeća, razarajuća zabluda, kako očituju rezultati marksističkih i kapitalističkih sustava. Samo onaj tko poznaje Boga može odgovoriti na prikladan i zaista ljudski način. Ako ne poznajemo Boga u Kristu, nema puta, a budući da nema puta, onda nema ni života ni istine, poručio je Benedikt XVI. Da bismo poznavali i stvarno slijedili Krista, bitno je duboko poznavanje Božje Riječi. Stoga je potaknuo pastire da poučavaju Riječ Božju, osnažujući katehezu i odgoj u vjeri. Kazao je kako u tome mogu djelotvorno pomoći obavijesna sredstva, podsjećajući kako evangelizacija ide usporedo s ljudskom promocijom i istinskim kršćanskim oslobađanjem. Kad je učenik zaljubljen u Krista, ne može prestati svijetu naviještati njegovu spasiteljsku poruku, istaknuo je Papa.
Osvrnuvši se na latinskoameričke narode, kazao je kako imaju pravo na puninu života, biti slobodni od prijetnji gladi i svake vrste nasilja. Za to je potreban istinski razvoj, cjelovit, koji će ukloniti teške društvene nejednakosti. Kako Crkva može odgovoriti na veliki izazov siromaštva, zapitao je Sveti Otac. Kapitalizam i marksizam obećali su pronaći put za stvaranje pravednih struktura. Ideološko se obećanje pokazalo lažnim. Tamo gdje je marksistički sustav bio na vlasti, nije samo ostavio žalosno nasljedstvo gospodarskoga i okolišnog uništenja, nego i uništenje duha. Istu stvar vidimo i na Zapadu, gdje neprestano raste jaz između bogatih i siromašnih, i sve je očitije zabrinjavajuće srozavanje dostojanstva osobe. Potrebne su temeljne vrednote, ali ako je Bog odsutan, upozorio je Papa, te se vrednote ne očituju puninom svoje snage. Pritom je istaknuo kako političko djelovanje nije neposredna dužnost Crkve; poštovanje zdrave laičnosti bitno je u istinskoj kršćanskoj tradiciji. Ako bi se Crkva pretvorila u politički čimbenik, ne bi ništa više činila za siromašne i za pravdu; manje bi činila, jer bi izgubila svoju neovisnost i svoj moralni ugled, poistovjećujući se s jednom politikom i djelomičnim prijepornim stajalištima. Crkva je odvjetnica siromašnih, upravo stoga što se ne poistovjećuje s političarima, niti sa stranačkim probicima. Samo ostajući neovisna može usmjeravati savjesti i ponuditi izbor života koji nadilazi politički okvir. Osnovni je poziv Crkve oblikovati savjesti i odgajati za individualne i političke kreposti. Laici katolici u javnome životu moraju biti svjesni svoje odgovornosti; moraju biti nazočni u uspostavljanju potrebnih konsenzusa i u borbi protiv nepravda.
Govoreći o drugim prioritetima za obnovu Crkve u Latinskoj Americi, kazao je kako je obitelj – baština čovještva – najvažnije dobro za latinskoameričke zemlje. Tim više danas kad trpi zbog protivnih okolnosti prouzročenih etičkim relativizmom, siromaštvom i civilnim zakonodavstvima protivnima braku, koja potiču kontracepciju i pobačaj. Potom je kritizirao mentalitet koji zapostavlja ženu, a koji se još osjeća u nekim obiteljima, te je istaknuo temeljnu ulogu žene za budućnost društva. Osim toga, istaknuo je žurnost sveukupnog i snažnog obiteljskog pastorala, kao i uživanje obiteljskih prava. U tome se kontekstu obratio svećenicima, pozvanima da budu prvi promicatelji učeništva i poslanja. Da bi izvršavao tu službu, svećenik mora imati čvrstu duhovnu strukturu i čitav život živjeti u vjeri, nadi i ljubavi.
Papa je istaknuo veliku vrednotu svjedočenja redovnika i posvećenih, koji podsjećaju kako je Kraljevstvo Božje već došlo. Od laika je zatražio da se osjećaju odgovorni u izgradnji društva, nadahnjujući se na Evanđelju, potom se obratio mladima. Mladi se trebaju suočiti sa životom kao neprestanim otkrivanjem, ne povodeći se za modom, nego s velikom radoznalošću istraživati smisao života i otajstvo Boga. Neka se mladi opiru zavodljivim obmanama neposredne sreće poput droge, alkohola i svake vrste nasilja. Papa je završio svoj govor molitvom: Gospodine, ostani s najranjivijima u našem društvu, budi sa siromašnima i poniznima, domorocima i pučanstvom ovoga kontinenta afričkoga podrijetla, koji nisu uvijek imali prigodu očitovati bogatstvo svoje kulture i mudrosti svoga identiteta. Budi, Gospodine, s našom djecom i našim mladima, koji su nada ovoga kontinenta. Učvrsti u vjeri sve kako bi bili tvoji učenici i misionari.
Papa se po dolasku u rimsku zračnu luku Ciampino oko podneva 14. svibnja uputio na kratki odmor u Castel Gandolfo.