Split, (IKA) – Nadbiskup Songea iz Tanzanije Norbert Mtega u pratnji apostolskog nuncija u Bjelorusiji nadbiskupa Martina Vidovića i domaćina splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića posjetio je 8. svibnja Bogosloviju u Splitu gdje se susreo s bogoslovima, odgojiteljima, studentima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu te redovnicama. Tom je prigodom govorio o sebi, životu u Tanzaniji, a na poseban način o Crkvi i vjerskim prilikama u Tanzaniji. Rektor Bogoslovije mr. don Mate Uzinić istaknuo je da je nadbiskup Mtega u bogoslovnoj zajednici, premda je prvi put tu, u njoj odavno prisutan u dvojici bogoslova Hilaryu Kombai i Castoru Mfugaleu. Nadbiskup Barišić istaknuo je kako su tu i bijela Rusija i crna Afrika i kako sve to sv. Dujam okuplja u duhovnom zajedništvu. Zahvalio je nadbiskupu Songea za dva bisera, Hilarya i Castora, koji su u duhovnom i ljudskom smislu obogatili bogosloviju. Dodao je i da vjeruje kako su opravdali povjerenje koje im je ukazano kad im je pružena mogućnost studiranja u jednoj katoličkoj, europskoj zemlji. Skup je prošao u obiteljskom, očinskom susretu.
Najprije je bogoslov Hilary Komba uputio riječi zahvale nadbiskupu Mtegai, ističući da je uvjeren kako nije bio promašaj što ih je poslao baš u Hrvatsku i baš u Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Rekao je i da je zahvalan svima u Splitu, jer iz dana u dan postaju bogatiji, ne samo u duhovnom, nego i u materijalnom smislu. Potom je bogoslov Hilary u nekoliko riječi predstavio nadbiskupa Mtegau, koji je rođen 1945., 1973. zaređen za svećenika, 1986. postao je biskupom Iringae, a 1992. nadbiskupom Songeae.
Nadbiskup Mtega ispričao je da je radio s hrvatskim misionarima don Antom Batarelom, don Nikolom Sarićem i don Draženom Klapežom kao i s misionarima Mostarske biskupije. Napomenuo je kako je radio s mnogim misionarima, ali da su hrvatski misionari posebni. Kad je 1993. došao u Hrvatsku, posjetio je obitelji misionara i vidio kako su Hrvati mnogo bliži Tanzancima, nego drugi europski misionari. Baš zato se odlučio poslati svoje misionare na studij u Hrvatsku. Ispričao je i crticu iz života vezanu za to kako je njegova obitelj postala kršćanskom. Rekao je kako se zove Norbert Wendelin Mtega. On je prvi koji se krstio tim imenom u svojoj župi, a vjerojatno i u nadbiskupiji. Ime je dobio po opatu, njemačkom misionaru kojem je njegov otac obavljao neke poslove. Taj ga je misionar obratio i krstio, jer je prije bio poganin. Njegov otac počeo je obučavati katekumene, tj. pogane koji su se željeli krstiti. Među njima bila je i simpatična djevojka koju je njegov otac podučavao u vjeri, a koju je kasnije i oženio. Njegov otac Wendelin, majka Marta kao i on tako su imena dobili po njemačkim misionarima. Sam ističe kako su njegovi roditelji kršteni kao odrasli, a kako je on kršten kao dijete i kako tako pripada prvoj generaciji kršćana. Govoreći o općoj religioznoj slici, nadbiskup je započeo s govorom o misionarstvu u Tanzaniji te je rekao kako su prvi misionari došli 1868. godine i to su bili misionari Duha Svetoga. Godine 1873. došli su tzv. bijeli misionari, a 1886. njemački benediktinci. Budući da su njemački misionari došli i u njegovo selo, nadbiskup Mtega ističe kako mu je cijeli život obilježen Nijemcima. Kasnije su mu i u bogosloviji svi profesori bili Nijemci. Kad je on bio zaređen samo su dva profesora bili crnci. Danas se ta slika promijenila i sad su svi profesori domaći. Tanzanija danas ima 30 biskupija i 5 nadbiskupija. Nadbiskup Mtega nadbiskup je najjužnije biskupije koja ima 8 sufraganskih biskupija. Istaknuo je kako Tanzanija u svom razvoju ide naprijed i kako sad ima mnogo redovnika i redovnica. Imaju 3 bogoslovije, ali i 1 bogosloviju za redovnike. Studij je sastavljen od 3 godine filozofije i 4 godine teologije. Bogoslovija u kojoj je studirao ista je bogoslovija na kojoj je predavao i kojoj je bio rektor, a nalazi se u njegovoj današnjoj nadbiskupiji. U svojoj nadbiskupiji ima i domaći red redovnica, koje imaju oko 350 sestara, te 3 samostana abasija i 1 njemački samostan. Tanzanija se otvorila i laicima. Nadbiskup Mtega ističe kako je dužnost Crkve naučiti laike kako će pomoći svojoj Crkvi na takav način da oni trebaju zauzeti određene pozicije u kojima mogu biti lideri. U 27 župa imaju 200 katehista koje ohrabruju na način da im daju neku plaću. Nisu svugdje u mogućnosti to izvršiti, ali se trude. Također imaju župsko vijeće za laike i nadbiskupsko Pastoralno vijeće. Tanzanija se do 1963. godine zvala Tanganjika. Od 1884. do I. svjetskog rata bili su pod Nijemcima, te zatim do samostalnosti 1961. pod Englezima. To je i razlog zbog kojeg je engleski službeni jezik, ali jezik kojim se svugdje govori je svahili. Nadbiskup je ukazao i na vezu Tanzanije i Hrvatske iz ne tako daleke prošlosti. Njihov prvi predsjednik bio je veliki Titov prijatelj, ali ne zato što su oni bili komunisti, nego zato što je slijedio ideju nesvrstanih. Od samostalnosti, kao demokratska republika, svakih 5 godina imaju izbore. Budući da Tanzanija ima 37 milijuna stanovnika, od čega je 13 milijuna kršćana, a ostalo stanovništvo čine većinom muslimani te pripadnici domaćih religija i kultova, predsjednici se izmjenjuju na način da je jedan predsjednik musliman, a sljedeći katolik itd. U Mtegainoj nadbiskupiji odnos katolika i muslimana je jako dobar, muslimani čak dolaze na mise, a na Veliku subotu kršteno ih je 10. To je moguće u kontinentalnom dijelu zemlje. Međutim, na obali gdje je utjecaj Arapa velik, to nije moguće. Nadbiskup Mtega ističe kako je jedini problem koji oni imaju u Tanzaniji radikalni islam. To je vanjski problem koji ima za razlog novac tj. ekonomiju. Mnogi muslimani dobivaju mnogo novca iz arapskih zemalja, a budući da su jako siromašni oni primaju sve što im se daje. Taj radikalni islam iz Arabije time uništava blagi islam koji je prisutan u kontinentalnom dijelu. Oni koriste kršćanstvo kao razlog kako bi donijeli islam i vladali na svoj način. Nadbiskup Mtega istaknuo je da je njima poznato da se Arapi žele širiti na Afriku i kako se boje da će nakon toliko godina ropstva koje su vodili Arapi, a kojeg su se tek nedavno jedva oslobodili, Arapi opet zavladati. To bi bio vanjski faktor. Najveći problem ipak je nutarnji, a to je površnost u duhovnom i vjerskom smislu. Razlog je u nedovoljnoj obrazovanosti, ali ne samo vjernika, nego i svećenika, redovnika i redovnica. Edukacija i površna formacija su problemi s kojima se suočavaju i koji traže puno rada i angažmana. Ta površnost je jako ozbiljan problem zato što islam ima mnogo sekti i ideologija koje upravo zbog neznanja vjernika i svećenika sve više zahvaćaju i uništavaju kršćanstvo. Stoga je nadbiskup Mtega pozvao bogoslove da budu ozbiljni u studiju i profesore da budu ozbiljni u naučavanju. I ja bih volio imati bogoslove koji znaju teologiju. Zato profesori u bogosloviji ne trebaju toliko biti profesori koliko moraju biti odgojitelji. Budemo li ozbiljni spasit ćemo teologiju”! Dodao je kako je problem površnosti i problem površnog života. Sam je istaknuo kako je vidio svećenike i redovnike koji su bili uzori, a kako se danas da sumnjati u to. To je ono što predstavlja problem vjernicima koji nisu upućeni u vjerske stvari, jer ne znaju koga treba slijediti. Zato je na kraju poručio: “Budite dobri budući svećenici i vi koji ćete sutra biti svećenici budite odlični studenti”!