Zagreb, (IKA) – Ovih dana iz tiska je izašao svibanjski, 505. broj Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga. Središnje teme vezane su uz štovanje Blažene Djevice Marije te majke. U mjesecu u kojem se na poseban način spominjemo i naših majki, Veritas ima sugovornice upravo majke Katu Šoljić i njezinu kćerku Maru. Na pitanje kako je uopće preživjela ratne strahote i gubitak svojih sinova, Kata Šoljić odgovara: “S Bogom. Odmah sam se okrenula molitvi i ljudima. Tko zna što bih si učinila da toga nije bilo. Ja sam prije toga imala onaj oštri vrisak, da se daleko čulo kad sam od tuge zavrištala, a sad ništa, nemam više toga, samo tugu. Uvijek se nadam kako će odnekud doći”. Bolno je vraćati se unatrag, no na pitanje što bi učinila da danas dozna imenom i prezimenom, tko je počinio ubojstvo njenih sinova, majka Kata odgovara: “Ne želim da se ikoga ubija. Ne daj Bože! Ni da njegovu muku itko doživi i gleda. To ne, nikako! Ali, da za ono što je učinio odgovara pred sudom, to svakako. Neka za svoje što je učinio i odgovara. Toliki su u Vukovaru ležali mrtvi jedan na drugome, a još nitko ne odgovara”.

U drugom intervju sugovornica Veritasa je prof. Ljilja Vokić. Na pitanje, kako je uspjela uskladiti svoj život kao majka, potom profesorica u školi te ministrica, prof. Vokić ističe kako je najvažnije imati unutarnji mir koji dolazi od Boga. Ako se predate Bogu, već ste puno toga riješili. Mnogima koji imaju poteškoća kaže: “Daj to Bogu i već si skinuo sa sebe!” Mir se pronalazi u duhovnosti, u snazi, u molitvi i prihvaćanju života onakvim kakav jest. Sv. Franjo kaže da se ponizno podnosi ono što se ne može mijenjati, da se hrabro mijenja ono što se može mijenjati i da se nauči razlikovati jedno od drugog. Na kraju razgovora prof. Vokić kratko opisuje kako se u župi sv. Antuna na Humcu iz koje potječe slavi blagdan sveca svega svijeta.
Marijan Križić u osvrtu “Životna bitka za život” ističe kako je afirmiranje obiteljskih i proživotnih vrijednosti temeljno poslanje Crkve. Tko je, ako ne kršćanin, pozvan svjedočiti za život i za život biti spreman riskirati, pouzdajući se u Kristove riječi: ne bojte se tjeskobno! Nikola Kuzmičić u svom tekstu “podsjeća” kako je 11. svibanj međunarodni dan pisanja pisama, te napominje da premda izgleda da se pisma sve rjeđe pišu, zahvaljujući suvremenoj tehnici, primamo više nego ikad nikad u životu više pisama, pogotovo e-maila. Raduje nas jer je netko taj mail poslao bas nama, na našu mail adresu, misleći upravo na nas. No, isto kao što svoj elektronski sandučić “otvaramo” svakodnevno, trebali bi svakodnevno otvarati i čitati Bibliju. Potrebno ju je čitati i ispunjati se Duhom kojim je pisana. I ovoga puta imamo prilike upoznati jedan simbol sv. Antuna. Čitatelje se upućuje na Dijete Isusa, koje podsjeća na viđenje što ga je sv. Antun imao za vrijeme boravka u Camposampieru. O. Zvonimir Zlodi prikazuje sveca svega svijeta kao predavača u Bolonji, dok o župi sv. Antuna Padovanskoga u Velikoj Bukovici (BiH) piše fra Ivan Penava. Sredinom svibnja, u samostanu franjevaca konventualaca na Svetom Duhu održat će se Prvi nacionalni kongres FSR-a i Frame, te Veritas donosi program kongresa, a vezano uz to i “sedmerac” u kojem o. Ljudevit Maračić odgovara na pitanja o svjetovnim franjevcima. Nadalje, o. Ljudevit Maračić u “Oazi duha” piše o mirisu ruže, tj. nesebičnom usrećivanju drugih, dok iz pera Ane Penić možemo pročitati priču “Žena s naprtnjačom”. U “Crticama iz duhovnosti Crkve” o. Bernardin Filinić piše o duhovnosti mučeništva, tj. svjedocima Kristove ljubavi, te ističe kako je čudesno vidjeti da je Crkva rasla upravo u vrijeme mučenika, pa i u najnovije vrijeme, kada su bl. Alojzije Stepinac i mnogi drugi bili mućeni i ubijeni u tijeku jugoslavenske komunističke diktature. Svoj niz tekstova u rubrici “hrvatski areopag” nastavlja o. Josip Blažević i to trećim djelom naslovljenim “Liječnici i ezoterija”. Završavamo ovaj pregled svibanjskog broja Veritasa tekstom o. Zvonimira Zlodija i rubrikom “S Marijom kroz crkvenu godinu” koji piše o Pohodu Blažene Djevice Marije, te klasičnom razglednicom Terezije Bedeković o Schubertovoj “Ave Maria”.