U velikoj dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu predstavljena je 4. svibnja knjiga samozatajne, ali splitskoj kulturnoj javnosti dobro poznate humanitarke Mire Donadini. Knjiga “Dodir vremena” objavljena je u nakladi Crkve u svijetu, i to u nizu Teologija. Riječ je o 140 različitih tekstova, proznoga i poetskog karaktera, nastalih u razdoblju od 1956. do 2006., podijeljenih u 12 poglavlja, koje je autorica objedinila pod naslovom “Dodir vremena”. U knjizi se mogu naći prozni tekstovi, pjesme, osvrti, crtice iz života, molitve, reakcije, a posljednja su dva poglavlja napisana na staroj čakavici. Sve što je sabrano u knjizi doživljeno je i proživljeno, osobito u radu sa starijim osobama kojima je posvetila dobar dio svog života. Kao što u knjizi ističe u 41. godini života osjetila je Božji poziv da se posveti napuštenima. Napušteni, stari, siromašni, obespravljeni, bolesni, zaboravljeni, maleni, beskućnici, branitelji… to su oni kojima je autorica posvetila svoje poslanje i kako sama kaže ovom je knjigom odlučila “bogatstvo siromašnih izvući iz potleušica zabiti”. Ona želi pokazati kako ti “maleni ljudi” imaju svoju tužnu priču, kako nisu samo ispružena ruka i kako premda odudaraju s televizijskih i novinskih naslovnica, ipak razobličuju bijedu svih onih koji ih zaobilaze. Najčešće su potrebiti lijepe riječi ili geste. Ova je knjiga bogoslovna upravo zato što govori o malenima i što nas podsjeća da je Krist postao malen. Ona je i moralna, jer upravo ukazujući na malene poziva na preispitivanje savjesti. Autorica ističe i važnost kućnog odgoja čiji se nedostatak sve više uočava u svakodnevnoj bezobzirnosti i grubosti. Također ističe iskreno domoljublje, prisjeća se rata i suosjeća s poratnom Hrvatskom i generalima. Cijeni, poštuje i moli za sve one koji su podnijeli žrtve. Temeljno poslanje ove autorice je staviti se u službu dobra i to je ono što ona želi posvjedočiti svojom knjigom. Primjerom pokazuje da se čineći dobro suprotstavljamo zlu, te stoga poziva da ne stojimo u tami, nego da palimo mala svjetla u svom životu. Sve što ona čini, čini iz ljubavi, skrovitosti i poniznosti. Zato ova knjiga prikazuje životnu i dušobrižničku stvarnost. Ona s neskrivenom čežnjom piše i o događajima koji su zaboravljeni, razborito potvrđuje ljudsku stvarnost i procjenjuje, ali suzdržana je u osudi svijeta. Radije iznosi primjere malenih, jer je ono što oni čine skriveno očima svijeta. Ona svjedoči kako postoje maleni koje služe još manjima od sebe. Mira Donadini ne bježi od patnje, nego kao da je traži. Ona tvrdi kako patnja ima smisla, jer omogućuje da se u vlastitoj patnji raste, ali i da se otkriva tuđa patnja i da je se pomogne nositi. Kada prepoznaš da ti je Bog na put doveo siromaha, pomozi mu, jer će se dogoditi da će ti Bog jednom uzvratiti, iako nisi tražio, tim riječima autorica poziva sve ljude da čine dobro. Izgradnji boljeg svijeta pridonosimo onda kada činimo dobro, stoga je ova knjiga poziv za izgradnju humanijeg svijeta. Knjiga iznosi životne slike i u njima vapi, moli, kliče “Bože, dokad će tvoje djelo ostat skriveno?!” (ika-sb/kj)