Draga braćo i sestre!

U korizmenom vremenu Crkva vjernike, ali i samu sebe kao zajednicu koja okuplja ljude, stalno poziva na obraćenje, na povratak u stanje u kojemu se stvarno živi kao katolički vjernik, vjeran i dosljedan velikim načelima Evanđelja, a prije svega daleko od svakoga oblika življenja u kojemu lažna “božanstva” našega vremena čovjeka udaljuju od klanjanja jedinomu i pravomu Bogu.
Sjećamo se kako je starozavjetni proroka Hošea korio Izabrani narod zbog otpada od Boga i klanjanja lažnim božanstvima te ga pozivao na obraćenje Bogu jedinomu riječima: “Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. (…) Gospodinu se vratite. Recite mu: ‘ (…) nećemo djelu ruku svojih govoriti: `Bože naš!` – jer u tebe sirota milost nalazi'” (Hoš 14,2-4).
Obraćenje na koje je pozivao prorok Hošea sastojalo se u odmaku od lažnih bogova, uz koje je bio pristao Izabrani narod. Upravo zbog toga ga Prorok opominje riječima: “Efrajime, što ti imaš još s kumirima?” (Hoš 14,9).
Slično pitanje bi trebao svatko od nas postaviti sebi samomu i na njega odgovoriti u intimi svoje savjesti: Ima li kumira u mome životu i, ako ih ima, ne daj Bože, koji bi to bili? Ili ih, Bogu hvala, uopće nema.

Ako smo pak podlegli kojemu od suvremenih mogućih kumira – egocentričnosti, svojih interesa, karijere, znanja, novca, neke ljudske osobe i tako redom – to jest ako bilo što Bogu oduzima prvo mjesto na listi naših vrednota, u tom slučaju i za nas vrijedi osnovna misao proroka Hošea: Odreći se kumira i vratiti se ponizno Bogu jedinomu.
Vratiti se Bogu svom i biti s njim znači živjeti tako da se samo Bogu klanjamo, da ga volimo iznad svega drugoga, ali i da poštujemo njegova stvorenja, što se čini po izvršavanju zapovijedi kršćanske ljubavi. To je ona ljubav koja je u skladu s Isusovim riječima: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13,34-35).

Dakle, kršćanska zapovijed da se ljubi bližnjega ne određuje da se bližnjega ljubi kao sebe samoga, kako čitamo u Starom Zavjetu, nego da se ljubi na način kao što je Isus ljubio. Prema tomu, nije sebeljublje kriterij i korektiv kršćanske ljubavi, već je svima nama uzor i pravilo Krist sam, odnosno Isusov način i primjer. To su njegova življena duhovna vertikala klanjanja Bogu Ocu i njegova horizontala ljubavi prema svim Božjim stvorenjima, spojene u cjelinu križa i čvrsto držane zajedno tijekom cijeloga svoga života, posebice u dramatičnom događaju Velikoga Petka, što otvara vrata Neba radi uskrsnuća na život vječni.

Stoga, beskrajno zahvalni svom Gospodinu i Spasitelju za ovaj nauk, primjer i spasenjsko djelo, molimo ga da nam svima podari obraćenje, to jest odmak od svih kumira, a osobito da učinimo kršćanski rastanak od sebe samih kao zadnjega kriterija, i volju i snagu kako bismo mogli ljubiti kao što je Isus ljubio nas, kako bismo svi, kao dobre Božje sluge, po svom uskrsnuću jednom mogli ući u radost vječnoga života.
Moleći uskrsloga Gospodina Isusa da to ostvarimo u svojim životima, svim vjernicima Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, kao i svim kršćanskim vjernicima, želim sretan i blagoslovljen Uskrs, sa željom da uvijek obilujemo u djelima Gospodnjim.

U Sarajevu, o Uskrsu 2015.
Mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH