Zagreb, (IKA) – Obrede Velikog petka, 6. travnja, u punoj zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zajedno s pomoćnim biskupima Valentinom Pozaićem i Vladom Košićem, prelatom Vladimirom Stankovićem, zborom kanonika i prebendara, svećenicima i đakonima. Nakon otpjevane Muke po Ivanu, biskup Košić u propovijedi je razmatrao otajstvo i smisao križa te Pilatove riječi “Evo čovjeka”. Kazavši kako smo i mi danas, poput Pilata, pozvani da u Isusovu izranjenom licu prepoznamo čovjeka, da prepoznamo patnička lica svoje braće i sestara te im pomognemo nositi njihov križ, biskup je podsjetio vjernike i na značenje i smisao križa u našem svakodnevnom životu. “Isus se dragovoljno predao Ocu kao žrtva okajnica, podnio je muku i smrt iz ljubavi kojom nas je ljubio, do kraja nas je ljubio, jer je i sam kazao da nema veće ljubavi od ove da tko život dadne za prijatelje svoje. Uzevši svoj križ, s njime je ponio i sve naše grijehe, i sva naša trpljenja. Zato se klanjamo Kristovu križu, jer je po njemu pobijedio grijeh, pobijedio je smrt, darovao nam novi, vječni život. Križ Kristov znak je pobjede, ne poraza”, pojasnio je biskup. “Zato čovjekov život ima smisla jedino u križu. Križ je za nas kršćane poziv da pođemo za Isusom, da idemo s Isusom, i da poput svoga Učitelja i Gospodina, uzmemo i nosimo svoj križ. Jer jedino u križu je život i spasenje”, poručio je biskup Košić, vrativši se slici izranjenog Isusa, s Pilatovim “evo čovjeka”. Podsjetio je vjernike da, utjelovivši se, Krist se izjednačio sa svakim čovjekom, sa svakim od nas, jer On je iz ljubavi kojom nas je ljubio, ljubio do kraja, prošao kroz iskustvo trpljenja i smrti, te se predao za svakoga od nas. Nakon Njegova uskrsnuća, više ništa nije isto. Premda je u svijetu ostalo i zlo, i zloća, i grijeh, život i smrt dobili su novi smisao: u Kristovu križu, i po križu, u Njegovoj muci, koja nas vodi uskrsnuću. Zato na ovaj sveti dan Njegove muke i smrti, zahvalimo Bogu za ovu žrtvu, čistu i svetu, koja nije bila uzaludna. Nema veće ljubavi od ove, zaključio je biskup, pozvavši da i mi tu ljubav, kojom nas Gospodin ljubio do kraja, dijelimo drugima. Nakon liturgijskih čitanja i molitava uz pratnju zbora bogoslova, slijedilo je klanjanje i ljubljenje križa te pričest.