Vatikan, (IKA) – Ljubav Isusa, koji je Sin Božji i istodobno pravi čovjek, može spasiti; to je ljubav koja Krista vodi do slobodnoga darivanja na Križu za nas, a Misa večere Gospodnje je spomen na Njegov Križ i Uskrsnuće, kazao je papa Benedikt XVI. tijekom mise večer Gospodnje koju je na Veliki četvrtak predvodio u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, kojim je započelo Vazmeno trodnevlje i tijekom kojega je Sveti Otac ponovio čin pranja nogu.
U propovijedi je Papa tumačio značenje Kristove žrtve, pojašnjavajući smisao židovske Pashe i novosti koju je donio Isus. Ako je u središtu židovske pashalne večere bilo janje kao simbol oslobođenja od ropstva u Egiptu i zahvala Bogu zbog toga što je uzeo u ruke povijest svojega naroda, Isusova je večera dar njegova tijela i krvi; umjesto jaganjca, Krist je darovao samoga sebe, kazao je Papa, te citirajući sv. Ivana Zlatoustoga kazao kako je janje moglo biti samo simbolični čin, te stoga izraz iščekivanja i nade u Nekoga tko bi mogao izvršiti ono za što žrtvovanje životinje nije bilo dovoljno. U trenutku kada je učenicima pružio svoje tijelo i svoju krv, Isus je darovao sam svoj život. Samo je tako Pasha dobila svoj pravi smisao. Krist je bio očekivani jaganjac, onaj pravi, kako je navijestio Ivan Krstitelj na početku Isusova javnoga djelovanja: Evo jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta! kazao je Papa.
Želeći potom dati moguće uvjerljivo rješenje za prividno proturječje o danu Isusove Posljednju večeru, a u čemu se razilaze Ivan i sinoptička evanđelja, Papa je napomenuo kako se ti tekstovi slažu ako se uzmu u obzir spisi iz Kumrana. On je s učenicima Pashu slavio vjerojatno prema kalendaru iz Kumrana, rekao je Papa, dakle, bar dan prije. Slavio ju je bez janjeta, jer janjci još nisu bili žrtvovani, po uzoru na zajednicu iz Kumrana koja nije poznavala Herodov hram i očekivala je novi hram. Isus je dakle Pashu slavio bez janjeta. Ali i ne bez janjeta: umjesto janjeta prinio je samoga sebe, svoje tijelo i svoju krv, rekao je Papa te napomenuo kako spomen križa ne podsjeća jednostavno na prošlost; on nas privlači u nazočnost Kristove ljubavi. I spominjući se te ljubavi, treba moliti Boga da nam pomogne sve više Ga voljeti. Molimo Ga da nam pomogne da ne čuvamo svoj život samo za sebe, nego da ga darujemo Njemu, te tako djelujemo zajedno s Njime, kako bi ljudi pronašli pravi život koji može proizići samo od Njega, jer On je put, istina i život, zaključio je Papa.