Požega, (IKA) – U svim župama Požeške biskupije 30. ožujka, na “Žalosni petak” pred Cvjetnu nedjelju održan je program obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika. Molitvom, pokorom i postom nastojalo se dati zadovoljštinu za počinjene grijehe i nanesene nepravde nedužnim ljudima, koje su ubijali i progonili totalitarni sustavi vlasti u tijeku i nakon II. svjetskog rata.
Središnja biskupijska molitvena postaja bila je toga dana u župnoj crkvi u Jasenovcu. Ove godine navršava se 65. obljetnica ubojstva svećenika iz Mariborske biskupije u jasenovačkom logoru, te je na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića euharistijsko slavlje predvodio mariborski nadbiskup i metropolit Franc Kramberger. Uz požeškog biskupa u koncelebraciji su još bili domaći župnik Mario Cimbal, biskupski vikar za pastoral Josip Klarić, zapadno-slavonski arhiđakon i pakrački župnik Marko Pišonić, novljanski dekan i župnika Ivan Nikolić, prepošt požeškog Stolnog kaptola Josip Devčić i članovi Matija Juraković, Vladimir Virag, Nikola Jušić, kancelar Ivica Žuljević, predstojnik Katehetskog ureda Mario Sanić, svećenici Novljanskog dekanata. Na slavlju su sudjelovali brojni vjernici iz jasenovačke, novljanske, lipovljanske, međuričke i gornjorajićke župe te više od stotinu osnovnoškolske djece iz Novske, koja su jasenovačkoj Gospi hodočastili pješice. Nazočna je bila i načelnica Općine Jasenovac Marija Mačković.
U uvodu je biskup Škvorčević istaknuo kako je ovo čin pobožnosti, pijeteta, ljubavi i poštovanja Požeške biskupije – o desetoj obljetnici njezina utemeljenja – prema svim nedužnim žrtvama II. svjetskog rata i onima nakon njega, sve do nedavnoga Domovinskog rata, koji je u Jasenovcu i na njezinoj crkvi ostavio teške tragove. Pozdravio je sve vjernike, pješake, a posebno nadbiskupa Krambergera. Istaknuo je kako su 1941. njemački nacisti prognali u Hrvatsku 354 svećenika iz Mariborske biskupije i oko 150 svećenika Ljubljanske biskupije, ukupno više od 500 slovenskih svećenika, koje je zauzimanjem tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, primila Nezavisna Država Hrvatska. Njih 214 biskupijskih i 53 redovnička svećenika iz Mariborske biskupije i oko 10 iz Ljubljanske biskupije ostalo je u Hrvatskoj. Biskup Škvorčević spomenuo je kako je za blagdan bl. Stepinca 10. veljače ove godine pozvao nadbiskupa Krambergera da predvodi misno slavlje u Požegi, da se zajedno spomenu 65. obljetnice dolaska u Požegu i boravka u zgradi Nadbiskupskog konvikta – sada sjedištu Požeške biskupije – 132 svećenika, a kasnije još nekoliko skupina, većinom iz Mariborske biskupije. Istaknuo je kako je za njih Nezavisna Država Hrvatska, prije nego su bili razmješteni po župama Zagrebačke nadbiskupije ili otputovali drugamo, više mjeseci plaćala uzdržavanje, što je dokumentirano u Povijesnom arhivu Požeške biskupije.
Ta ista NDH, nastavio je biskup, prije 65 godina u jasenovačkom logoru pogubila je osmoricu od spomenutih prognanih slovenskih svećenika, među kojima su šestorica iz Mariborske biskupije: Franjo Rihar i Jakob Sem ubijeni su prije 20. rujna 1942.; Franjo Grobler, Anzelm Polak (redovnik Križniškog reda), Ivan Rančigaj, Franjo Kač i Ivan Kodrič ubijeni su 17. listopada 1942. Tom prigodom bl. Stepinac napisao je: “Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je čitav jasenovački logor sramotna ljaga za Nezavisnu Državu Hrvatsku”. U isto vrijeme u Jasenovcu bio je zatočen i slovenski svećenik Anton Rantaša, koji je zbog bolesti i liječenja izbjegao ubojstvo te je nadbiskupu Stepincu mogao posvjedočiti što se događalo u ovdašnjem logoru. U Jasenovcu završio je život 9. siječnja 1945. još jedan slovenski svećenik, Franc Orešnik, duhovni pomoćnik u Ludini. Njima treba dodati svećenike koji su ostali djelovati u Zagrebačkoj nadbiskupiji nakon završetka II. svjetskog rata a ubile su ih tadašnje komunističke vlasti: Franc Pečar, upravitelj župe Bosiljevo, ubijen je 13. lipnja 1945.; Ignacij Feguš, upravitelj župe Bukevje, ubijen 28. prosinca 1946.; Janez Strašek, lazarist, ubijen na Cvjetnicu 1947. dok je iz Ozlja putovao u Svetice služiti misu. Spomenimo da su u Jastrebarskom u bombardiranju saveznika 18. travnja 1945. poginuli lazaristi dr. Anton Zdešar i njegov nećak Štefa Bastič, a Franc Modrinjak na Veliki četvrtak, 30. ožujka 1945. noseći sveto ulje. Biskup Škvorčević pozvao je sve da u svoju molitvu uključe svaku žrtvu ubijenu ili progonjenu u Jasenovcu ili drugdje, uime bilo koje ideologije, sustava vlasti, vjere ili nacije. Naglasio je kako nadbiskup Kramberger dolazi iz onog dijela Slovenije, iz Mariborske nadbiskupije gdje u brojnim, još uvijek većinom neistraženim masovnim grobnicama, leže posmrtni ostaci mnoštva nedužnih hrvatskih ljudi, koje je ubila osvetnička komunistička mržnja u svibnju 1945. na bleiburškome križnom putu. Jasenovačke i bleiburške žrtve – slovenske i hrvatske – na svoj način su nas povezale i zadužile da ih kao članovi iste Katoličke Crkve u naša dva naroda jednakom ljubavlju pamtimo, poštujemo i za njih molimo, rekao je biskup. Zaključio je da sve žrtve zaslužuju naše žaljenje, a ubojice osudu. “Još uvijek je kod nas teško iskazivati poštovanje prema svim žrtvama II. svjetskog rata i nakon njega, jer još uvijek ima onih koji smatraju da su samo jedne žrtve toga vrijedne, da spominjanje drugih umanjuje vrijednost i značenje njihovih žrtava, kojima nije do traženja pune istine o ubijenima nego manipuliraju njihovim brojem. Takav pristup oduzima žrtvama dostojanstvo, utvrđuje podjele, potiče mržnju i osvetu. Vjerujemo da nećemo trebati još dugo čekati da se trijeznim i objektivnim putem, zauzimanjem svih, potpuno istraži tužna i teška prošlost, i dođe do istine koja oslobađa. Svojom pokorom i molitvom želimo dati duhovnu zadovoljštinu za sve učinjene zločine i naneseno zlo nedužnim ljudima, iskazati svoju solidarnost sa svakom žrtvom, bez ikakve razlike, moliti za mir i pomirenje među narodima, da se više nikada ne dogodi rat i ubijanje”. Slijedio je pokajnički čin u kojem je biskup Škvorčević povjerio Božjoj ljubavi sve žrtve, zamolio Božje praštanje i milosrđe za zlo koje je učinjeno, kao i za sve one koji su u teškim vremenima II. svjetskog rata nosili nedostojno kršćansko ime i svojim ponašanjem ranili Crkvu te zahvalio za one, koji su na čelu s bl. Alojzijem Stepincem ostali vjerni Bogu i čovjeku radije podnijeli progon i mučeništvo nego li izdali svoju savjest.
U uvodnoj riječi nadbiskup Kramberger istaknuo je kako Jasenovac doživljava kao jedinstveni “tajanstveni oltar” u kojem su pohranjene relikvije naše braće i sestara iz različitih naroda, različitih uvjerenja i različitih vjera, koje je sve uzajamno povezala ista sudbina – nasilna i okrutna smrt. Naše sjećanje na njih odzvanja i opomenom svima nama: nikada više ne smiju se ponoviti zločini, smutnje i zablude kakve su uzele maha prije šezdeset i pet godina.
U homiliji nadbiskup Kramberger zahvalio je biskupu Škvorčeviću za pozivu da posjeti sjedište Požeške biskupije 10. veljače i za poziv da posjeti Jasenovac te na “žalosni petak” predvodi misu na spomene svih žrtava, među kojima i svojih sedmorice ubijenih svećenika. Nadbiskup je istaknuo kako smo petom korizmenom nedjeljom ušli u “vrijeme križa” te se razmatranjem Kristova trpljenja i smrti na križu pripravljamo za svetkovinu uskrsnuća i novoga života. Danas, na “žalosni petak”, okupljeni smo u Jasenovcu. Nad cijelim logorskim prostorom je križ. U njemu je neizbrisivo zapisana povijest Jasenovca, osobito od II. svjetskog rata pa nadalje. Jasenovac, to je bila kalvarija za više desetaka tisuća ljudi, nedužnih žrtava, ne samo Hrvatske, nego i iz svih susjednih država: iz BiH, iz Srbije pa i iz Slovenije. Jasenovac je bio kalvarija za mnoštvo Židova, Srba, Hrvata, Slovenaca, Roma, muslimana i pripadnika drugih naroda i vjera, koji su gonjeni iz svoje domovine, dugim križnim putem stigli u Jasenovac i tu doživjeli svoj veliki petak i posljednju postaju križnog puta na nekom od mnogih grobišta”, istaknuo je nadbiskup Kramberger. Žrtve u Jasenovcu nisu bile lišene samo svoga imena i dostojanstva, nego su morale biti izbrisane iz pamćenja. Tijekom dugih desetljeća, o mnogim se žrtvama nije smjelo ni govoriti ni pisati, nije ih se smjelo ni spominjati. Živjele su samo u tihoj osobnoj uspomeni preživjelih majki i očeva, braće i sestara, rođaka, znanaca i prijatelja. Zato želimo, kao kršćani, sve žrtve iz Jasenovca i okolnih logora, iz skrivenih mjesta i mnoštvenih grobova, preporučiti Kristovoj otkupiteljskoj ljubavi, Kristovu trpljenju i smrti, njegovoj uskrsnoj pobjedi nad zlom, nad neprijateljstvom i osvetom, poručio je.
Nakon popričesne molitve uslijedila je pokornička procesiji oko crkve kojom su se prisutni pridružili brojnim hodočasnicima koji su tijekom mnogih godina dolazili Gospi jasenovačkoj i s njom nastojali uvijek ostati opredijeljeni za Isusa Krista i pod cijenu svoga života. Po povratku u crkvu biskup Škvorčević zaključio je slavlje molitvom Isusovoj Majci, povjerivši joj sve nedužno ubijene žrtve, sve nazočne, naše obitelji i cijelu hrvatsku domovinu. Zahvalio je svima za sudjelovanje, posebno nadbiskupu Krambergeru kao i vjernicima koji su došli pješice u Jasenovac. Prije molitvenog slavlja u crkvi nadbiskup Kramberger i biskup Škvorčević u pratnji svojih najbližih suradnika i domaćeg župnika pohodili su trajnu izložbu u jasenovačkom Memorijalnom centru, gdje ih je dočekala ravnateljica Nataša Jovičić sa suradnicima.