Split, (IKA) – Tradicionalno već šesnaesti put u petak prije Cvjetnice, ove godine 30. ožujka, održan je križni put “Od Gospe do Gospe” grada Splita. Pobožnost križnoga puta započela je ispred crkve Sv. Frane na Obali. Unatoč kiši za križem koji su ove godine nosili krizmanici splitskih župa uputilo se više tisuća vjernika predvođeni generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivanom Ćubelićem i svećenicima splitskih župa. Križni put grada Splita tradicionalno se naziva “Od Gospe do Gospe” jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve pa do Gospe od Sedam žalosti. Vjernici su hodeći, neki i bosonogi, brdom Marjan, nekadašnjim brdom “Kyrie Eleison”, prošli pokraj mnogo crkvica koje su još sačuvane i onih od kojih su nakon Drugoga svjetskoga rata ostale samo ruševine. Moleći križni put dr. don Ante Mateljana na postajama su se zaustavili pored židovskoga groblja, crkve Sv. Nikole, crkve Gospe od Betlema, crkve Sv. Jere ispod Šantine stine u kojima se nalaze nekadašnje pećine pustinjaka s kojima se dopisivao Marko Marulić. Marjan s južne strane “grle” uvale – “Kašuni” i “Bene” – koje su dobile imena po crkvicama Sv. Kasijana i Sv. Benedikta. Najstarija crkvica na Marjanu Sv. Mikula je iz 11. st. U trosatnom molitvenom hodu meditativnog ozračja vjernici su prošli blizu crkve Sv. Jure i zaustavili se kod crkvice Gospe od Sedam žalosti gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Ćubelić. Na Posljednjoj večeri bilo je obrnuto: euharistija pa križni put, kazao je mons. Ćubelić uvodeći prigodno u homiliju u kojoj je protumačio neraskidivi vez euharistije i križnoga puta u Isusovu životu i životu svakoga krštenika. Aktualizirajući poruku Isusove muke, dr. Ćubelić je istaknuo da svatko od nas ima svoj životni križ koji želi utopiti u Isusov križ te da nas Isus ne poziva da uzmemo križ drugoga ili križ nacije jer zna teškoće nošenja osobnoga križa. Osvrćući se na likove s kojima se Isus susreo od Cvjetnice do Uskrsa, napomenuo je da je najvažniji lik onaj na kojega se Isus potpuno oslanja – Otac Nebeski. I oko nas su razni likovi s različitim ulogama, nama dragim i nedragim, ali ako nedostaje ovaj najvažniji lik nebeskoga Oca cijela je priča promašena i besmislena, pa makar činili tko zna koja sve dobra. Koliko ga vidim prisutna u svom životu i koliko se oslanjam na njega, središnje je pitanje koje nam na neki način stoji kao korektiv da se ne bismo uzoholili u uspjesima i klonuli u patnjama, istaknuo je generalni vikar. Homiliju je zaključio riječima da svakome od nas Gospodin sprema uskrsnuće te nas za to ohrabruje, a Uskrsnuće se ne smije gledati kao opravdanje križnoga puta i popravljanje Velikoga petka jer je ono bilo nužno.