Split (IKA) – Tribina na temu “Hrvatski nacionalni identitet” održana je 29. ožujka u sklopu međunarodne manifestacije “Dani kršćanske kulture” u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Sudionici tribine bili su dr. Zdravko Tomac, predavač na Fakultetu političkih znanosti te ugledni javni djelatnik, fr. Frano Prcela, svećenik i teolog, trenutno na boravku u Washingtonu gdje nastavlja svoja znanstvena istraživanja, te mr. Božo Skoko, asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, utemeljitelj agencije za odnose s javnošću “Millenium promocija”, bivši novinar Glasa Koncila i HRT-a, koji je ujedno bio moderator tribine. Tematika tribine sažeta je u njenom nazivu “Hrvatski nacionalni identitet”. I baš kao što je rekao mr. Skoko, Hrvatska je na razmeđu između jugoslavenske prošlosti i europske budućnosti. Nije čudno što nam se nameće pitanje: Što je to hrvatski identitet. Čak ni u hrvatskoj literaturi nećemo naći jasne i ujednačene odgovore kojima bismo se mogli predstaviti svijetu i biti prepoznatljivi i jedinstveni. Je li za to zaslužan težak povijesni put te česta promjena gospodara? Čini se kako u proteklih 15–ak godina nismo imali ili dovoljno volje ili dovoljno mogućnosti da osvijestimo taj identitet, rekao je govornik. U vremenu kad je Hrvatska kandidat EU-a, nacionalni identitet postaje važniji zbog procesa globalizacije s kojim se sve više susrećemo pa pitanje nacionalnog identiteta postaje pitanje nacionalnog simbola. Na pitanje kako bismo danas, 15 godina nakon utemeljenja, definirali hrvatski nacionalni identitet i po čemu smo mi to posebni, Prcela je odgovorio kako je riječ o pustolovini u kojoj nažalost nismo gospodari i kako se čini da nemamo ni minimum poštovanja prema svom identitetu, dopuštajući da “taj brod” plovi bez nas. Dr. Tomac je nabrojio nekoliko elemenata identiteta: emocionalno hrvatstvo, privrženost za obitelj, vjera, prošlost, Domovinski rat te istaknuo kako su to vrijednosti koje su danas napadnute i to najčešće iz redova vlastitog naroda. Čini se kako ne postoji konsenzus oko toga kakva je naša prošlost, ali ni kakva je naša budućnost, međutim ni to kako pitanje nacionalnog identiteta ne može biti samo pitanje onih koji žive u domovini, nego je pitanje i onih koji žive u dijaspori, složni su sudionici tribine.

Tegobna prošlost glavni je razlog naših podjela i neslaganja, a uzrok je ove podaničke kulture i sluganstva kojem se iznova i iznova utječemo. Prcela je naglasio kako je u hrvatskom društvu previše politike i kako se trebaju tražiti mjesta gradnje nevezana uz politiku kako se našem identitetu ne bi događala stalna dekonstrukcija, umjesto konstrukcije. Potrebno je buditi narod, a i Katolička Crkva se na tom planu uspavala. Tvrdnje kako je hrvatski narod jedan od najkatoličkijih europskih narod Prcela komentira riječima kako mnogi jesu kršteni, ali nažalost nisu kristijazirani i kako je mnogo od tog katolištva samo folklor. Tomac je govorio o svom duhovom obraćenju od agnostika do vjernika koje se dogodilo u posljednjih 15 – ak te o svojoj borbi protiv 3 zla: bezboštva, komunizma i globalizma, koju otad vodi pišući knjige i nastupajući javno. Odgovarajući na pitanje koje su to vrijednosti koje poštuje hrvatski narod, Prcela je istaknuo kako je Domovinski rat afirmirao naš identitet, ali kako se nažalost dogodilo previše stvari koje su utjecale na razvodnjavanje vrijednosti. Zaključio je kako ne možemo mijenjati ili postavljati velike koncepte, ali možemo mijenjati sebe. Nažalost, mnogo je proturječnosti unutar našeg identiteta tako da živimo istovremenost neistovremenost. Zbog toga se Prcela pita kako je moguće da netko istovremeno može nositi križ oko vrata i slušati glazbu koja ga negira.