Split (IKA) – U sklopu međunarodne manifestacije Dani kršćanske kulture 27. ožujka u kinu Karaman održana je projekcija filma “Veličanstvena tišina” (Die grosse Stille), njemačkog redatelja Philipa Gröninga. Riječ je o dokumentarnom filmu o kartuzijancima, snimljenom u matičnom samostanu Velike Kartuzije u francuskim Alpama. Gröning je već 1987. od vodstva samostana zatražio dopuštenje za snimanje filma o životu kartuzijanskih monaha, ali mu je tad rečeno da je prerano. S kartuzijancima je ostao u kontaktu, ali se ipak iznenadio kad su ga nakon 16 godina pozvali da su spremni. Postavili su tri uvjeta: mora snimati sam, pri snimanju ne smije koristiti umjetno osvjetljavanje i konačnoj verziji ne smije dodati nikakav komentar ili glazbu. Gröning je snimao šest mjeseci i dvije godine montirao opsežni snimljeni materijal. Godine 2005. film se pojavio u kinima, vrlo brzo osvojio simpatije publike te dobio više filmskih nagrada, između ostalog na festivalu Bavarske filmske nagrade, te na Filmskom festivalu Sundance, a ovo je bila njegova hrvatska premijera.
U filmu je riječ o monasima Kartuzijanskog reda, jednog od najstrožih redova Katoličke Crkve, koji ne jedu meso, ne spavaju u intervalima dužim od tri sata, a razgovaraju samo kad rad to zahtijeva, izuzimajući molitvu. Stroga i postojana životna rutina 1000 godina starog reda, kojem je cilj i želja u tišini i samoći naći i slaviti Boga, odvija se gotovo bez riječi pred očima gledatelja, dok tišinu samo povremeno prekidaju zvona, zvukovi svakodnevnih radnji i vremenskih prilika. Veličanstvena tišina snažan je film koji u 162 minute trajanja ima 2 minute razgovora. Sam redatelj kaže kako je želio izbjeći jezik i razgovor u filmu, jer su oni uvijek vezani uz vrijeme, a vrijeme narušava čistu sadašnjost. Premda je očito da vrijeme prolazi, izmjenom svjetla i tame, dana i noći, dnevnog reda, godišnjih doba, vremenskih prilika, sezonskih radova… gledatelj se osjeća zaustavljenim u vremenu tišine koju samo povremeno prekidaju zvukovi. To zaustavljanje u vremenu autor provocira kod gledatelja i donoseći portrete monaha, suočenih s okom kamere, koji pozivaju da im se uzvrati pogled te da se u tom ljudskom susretu i bez riječi pronikne u stvarnost drugoga. Ovaj film tišine izazov je današnjem čovjeku koji je u neprestanoj borbi s vremenom, ganjajući karijeru, novac, društveni položaj… Neopreznom promatraču mogao bi se učiniti dosadnim, ali to je tek znak zarobljenosti ovim prebrzim vremenom, koje ima svoje prednosti, ali koje naprosto trebaju biti pravilno dozirane. Očito je da je autor fasciniran načinom života bez stresa, nervoze i stalne žurbe, pa gledatelja upozorava da je moguće drukčije i da razmisli zaustavljajući se makar na 162 minute, koliko film traje. Film se svidio i monasima samostana Velike Kartuzije, glavnim protagonistima filma, a redatelj kaže kako su u njemu našli mnogo smiješnih scena.