Split, (IKA) – U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture u palači Milesi u Splitu u ponedjeljak 26. ožujka otvorena je izložba “Benediktinci i stvaranje europske kulture”. Izložbu su predstavili o. Jozo Milanović i Marija Brigljević-Gozze. Izložbu su organizirali benediktinci samostana Cascinazza u suradnji sa zakladom Fondazione per la Sussidiarieta. Prvi put je predstavljena na manifestaciji Meeting u Riminiju 2006. pod nazivom “Našim rukama, ali Tvojom snagom”, a za hrvatsku publiku prevela ju je upravo Marija Brigljević-Gozze u suradnji s hrvatskim benediktincima koji su pripremili i dodatak o doprinosu hrvatskih benediktinaca kulturi na ovom području (poput Baščanske ploče, hvarske čipke sestara benediktinki, jedno od najstarijih pravila tzv. Ćokovsko pravilo, crkva Sv. Petra na Rabu kao primjer arhitekture). Izložba obuhvaća 15 stoljeća benediktinske tradicije, a želi pokazati kako istinsko djelo nastaje kao djelo Božje i kako razvijajući se u vremenu može sačuvati svoju istinu. Premda se naizgled čini kako nema zajedničke poveznice između sv. Benedikta i razvijene Europe, čiji je on zaštitnik, ipak je temelj isto pitanje: “Znamo li za koga živimo?!”. Doprinos benediktinaca razvoju Europe bilo je moguće iščitati s jednog panoa, a sažet je u riječima Geralda iz Walesa: “Dajte monasima gole pustare ili divlje šume, vratite se za nekoliko godina i naći ćete, ne samo prekrasne crkve, već izgrađena naselja oko njih”.
Na izložbi, kroz koju je nazočne provela Marija Brigljević-Gozza, moglo se vidjeti čime su se sve bavili benediktinci. Osim primanja gostiju za koje se vjerovalo da ih upravo sam Bog šalje, preko skrbi za bolesne koji su vrijedni jer nas odgajaju u onome što mi jesmo, samostan je bio mjesto gdje su se razvijala sva moguća zvanja. Zajednica je bila škola za svakoga. Proučavalo se sve, od Sv. pisma pa nadalje, jer se vjerovalo da je u svemu odraz Božje ljepote. Čežnja da se Bog otkrije čovjeku postojala je u svim ljudima, a to su benediktinci otkrivali čitajući klasike. Fascinantna je pozitivnost s kojom su svemu pristupali. Budući da su u samostane dolazili ljudi svih narodnosti to je utjecalo na stvaranje jedinstva, koje je inače u to vrijeme bilo nezamislivo. Svijest da ih je sazvao Bog bila je jača od svih različitosti. Benediktinci su poznati po svom gregorijanskom pjevanju, skriptorijima, prenošenju klasika zahvaljujući upravo specifičnom monaškom ekumenizmu. I sama arhitektura monaških samostana odavala je princip zajedništva. Budući da su bili nositelji života i razvoja gdje god su se pojavljivali, ne čudi ni njihovo bavljenje onim primarnim djelatnostima poput poljoprivrede, stočarstva, pčelarstva, travarstva, trgovine. Premda sigurno nisu bili gastronomi, njihova proizvodnja vina, šampanjca, piva, parmezana je nešto što je dalo temelje razvoju današnje gastronomije. Sve tekovine današnje ekonomije i gospodarstva proistekle su iz Srednjeg vijeka zahvaljujući benediktincima. I prva demokracija i izborni sustav sigurno su se razvili u benediktinskim samostanima. Govor o utjecaju benediktinaca na stvaranje europske kulture može se zaključiti riječima Marije Brigljević-Gozze: “Kad je suvremena civilizacija propadala Bog je u nju položio sjeme – Benedikta. Paradoksalno je da se bogatstvo rodilo iz siromaštva špilje, ali to je način na koji Bog dolazi u svijet”. Program su uveličali Chorus Spalatensis s voditeljem mo. Blaženkom Juračićem.