Udaljavati se od Kristove istine znači graditi na pijesku
Kardinal Josip Bozanić
Rim (IKA )
Intervent potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija kardinala Josipa Bozanića na kongresu COMECE-a
Rim, (IKA) – Postoje životni trenuci koji nagone čovjeka da preispita vlastiti životni put, napose u trenucima kušnje kada čovjek osjeća svu svoju krhkost. Obljetnica koju slavimo ovih dana, pedeseta godišnjica Rimskih ugovora, predstavlja u stanovitom smislu nešto slično, rekao je 24. ožujka potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) kardinal Josip Bozanić na misi kojom je započeo drugi dan kongresa COMECE-a, a prenosi talijanska katolička agencija SIR. Nakon užasne tragedije II. svjetskog rata, ljudi nadahnuti kršćanskim načelima željeli su zacrtati novi put za povijest Europe, u traženju trajnoga mira, putova solidarnosti i blagostanja. Nakon što je u okrutnoj ratnoj zbilji dotaknuto samo dno, ponovno se probudila potreba da se ljudi odluče za temeljne vrijednosti nepovredivosti života. Gospodin je, dodao je kardinal Bozanić, bio okrilje mnogim muškarcima i ženama koji su u krajnje opasnim situacijama, sa svojim svjedočanstvom predanosti Bogu, znali biti istinski znaci nade usred najstrašnije pogibelji u povijesti. Prema kardinalu Bozaniću obrana, blagostanje i čovjekov mir je Krist i On i danas pokazuje istinske ljudske vrijednosti. Zato mi koji smo danas pozvani razmišljati u sutrašnjoj Europi znamo da udaljavati se od te istine znači graditi na pijesku, rekao je kardinal Bozanić. Citirao je zatim riječi koje je kardinal Ratzinger uputio 18. travnja 2005. na misi “Pro eligendo Romano Pontifice”: “Tko bi mogao zaboraviti da je svijest o ljudskom dostojanstvu i pripadajućim pravima rođena u Europi pod presudnim utjecajem kršćanstva?” “Europa je pozvana prenijeti te vrijednosti na buduće naraštaje, kao što ih je u prošlosti znala predložiti svijetu”, dodao je. Papa, nastavio je kardinal Bozanić, poziva na oprez suvremeno društvo dozivajući u svijest činjenicu da mir u sadašnjim okolnostima dovodi u pitanje također ravnodušnost prema onome što sačinjava istinsku čovjekovu narav te je zato nužno tu unijeti punu jasnoću jer “slaba” vizija osobe koja ostavlja prostor za svako ekscentrično shvaćanje, samo naizgled promiče mir, koji, međutim, pretpostavlja poštivanje čovjekovih prava.