Pula/Poreč, (IKA) – Tradicionalna godišnja hodočašća vjernika porečkog i pulskog dijela Biskupije održana su 11. ožujka u porečkoj bazilici i 18. ožujka u pulskoj katedrali. Susreti su započinjali pokorničkim bogoslužjem i prigodom za sakramnet ispovijedi.
Prije misnog slavlja bila je pobožnost križnog puta s naglaskom na molitvu za nova duhovna zvanja u “Godini duhovnih zvanja” u Riječkoj metropoliji. Po završetku korizmene pobožnosti započelo je svečano koncelebrirano misno slavlje koje je u obje crkve predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan.
U pulskoj katedrali koncelebrirali su umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić, umirovljeni porečko-pulski biskup Antun Bogetić i 28 svećenika, u sudjelovanju 30 bogoslova i 25 ministranata te mnoštva vjernika. Biskup Milovan razmatrao je zajedništvo putujuće Crkve prigodom hodočašća. Božji narod, sabran kao jedna velika vjernička obitelj, ide u zajedništvu k cilju svoga hodočašća koje je, osim prostornog dostizanja odredišta, nadasve postizanje duhovnog cilja, susreta s Bogom u zajedništvu s braćom ljudima. Životni je put svakog čovjeka jedno hodočašće, to može biti sveti put, no ponekad i križni put, pa se tada u poteškoćama čovjek prepoznaje u likovima Isusova križnoga puta. Slijediti primjer Isusa Krista znači prije svega strpljivo i s ljubavlju prihvatiti svoj križ, jer je On upravo po križu pokazao put spasenja svega svijeta.
Danas, u vremenu ekstremnog liberalizma, kada su prava i slobode postali sveprihvaćeni imperativ, kršćanski stav prihvaćanja patnje pa i križa zbog vječnog života izgleda kao kretanje protiv struje, izraz je svjesnog i argumentiranog antikonformizma. Život je kršćana hod za Isusom, duhovni uspon kojim vjernik teži zbližavanju s Bogom, poručio je biskup Milovan. Osvrnuo se i na evanđeosku prispodobu o povratku izgubljenog sina, istaknuvši kako se svaki čovjek u svome odnosu prema Bogu može prepoznati u jednome od dvaju braće, no očeva bi nas gesta ljubavi trebala potaknuti na iskazivanje svesrdne sućuti i milosrđa prema bratu čovjeku, upravo po uzoru na Božje milosrđe prema čitavom čovječanstvu. Biskup je propovijed završio željom da svi kršćani, osnaženi sakramentima, zahvalni za dar vjere, prihvate poslanje koje življena vjera nalaže, da riječju i primjerom svjedoče Krista te budu “kvasac dobra u Crkvi i svijetu”.