Đakovo, (IKA/BTU) – U Središnjoj biskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu održan je 17. ožujka seminar za formaciju animatora i suradnika u pastoralu osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon uvodne riječi biskupijskog povjerenika vlč. Alojza Kovačeka, osamdesetak sudionika pozdravio je dr. Ivo Džinić, koordinator Biskupijskog pastoralnog centra. Mons. mr. Ivan Šešo, voditelj Centra za duhovne obnove “Marijin dom”, svojim je izlaganjem povezao evanđelje sa životom i potkrijepio ga konkretnim primjerima iz svakidašnjice. Želeći istaknuti vrijednost osobe s invaliditetom u obitelji, mons. Šešo naveo je primjer P. T. de Chardina i njegove sestre koja je bolovala od paralize. Rekao joj je: “Ti si ono mjesto u našoj obitelji da bismo mi ostali bili zdravi i mogli dobro djelovati!” Na kraju je zaključio “kako su osobe s invaliditetom, nemoćni i bolesni vrijedni molitelji i u tom smislu pomoć u ozdravljenju i napretku naroda, obitelji i pojedinaca”. Seminarom se također nastavila suradnja s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u vidu predavanja “Značajke perceptivno-motoričkog razvoja u stvaranju poticajnog okružja za dijete s teškoćama u razvoju”, koje je u popodnevnom programu potkrijepljeno dvjema radionicama. Mr. Ljiljana Pintarić Mlinar započela je predavanje tvrdnjom kako je djetetov optimalni razvoj ovisan o biološkim predispozicijama, roditeljskom odgojnom stilu i programima poticanja. Progovorila je i o intervenciji i preduvjetima njezina pružanja. Usluge i programi osposobljavanja i rehabilitacije trebali bi započeti u najranijoj mogućoj razvojnoj fazi djeteta i temeljiti se na multidisciplinarnoj procjeni individualnih potreba. Potom je mr. Pintarić Mlinar govorila o komunikaciji, njezinim različitim definicijama, simbolima i znakovima u funkciji komunikacije, preduvjetima komunikacije, neverbalnoj komunikaciji koja je prethodnica verbalne i odraz razumijevanja predverbalnog mišljenja i razumijevanja. Razvojem govora neverbalna komunikacija postaje pomoćno sredstvo u razumijevanju govora te u većoj ili manjoj mjeri to i ostaje čitavog života, no može biti i alternativno sredstvo sporazumijevanja kada se nije razvio govor. Pozabavila se također pitanjima motorike i senzorike, govoreći o perceptivnim i motoričkim vještinama, o gruboj motorici u prvim godinama djetetova života te kinestetičkim receptorima i kinestetičkom razvoju. Navela je i aspekte vidne percepcije i njihov utjecaj na pokret. U popodnevnim satima sudionici su sudjelovali u dvjema radionicama koje su se praktično bavile problematikom perceptivno-motoričkog funkcioniranja djece s većim teškoćama, odnosno one s manjim teškoćama. Seminar je završio kratkom prezentacijom radova s radionica i informacijama o predstojećem biskupijskom susretu u Nuštru i Internet-stranici Biskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji.