Požega, (IKA) – U prigodi slavlja desete obljetnice Požeške biskupije i njezinoga središnjeg događaja – Euharistijskog kongresa krajem rujna, u dvorani bl. Alojzija Stepinca u Požegi predavanje “Povijest i značenje euharistijskih kongresa” održao je 15. ožujka svećenik Varaždinske biskupije mr. Damir Bobovec. Euharistijski kongresi, jedna od značajnijih pojava u novijoj povijesti Katoličke Crkve, imaju svoje začetke u hodočašćima u mjesta euharistijskih čudesa u Francuskoj kao što su Avignon, Douai i Faverney u 19. st. U želji da se ta praksa proširi uz odobrenje pape Lava XIII. osnovan je Odbor za međunarodne euharistijske kongrese. Prvi takav kongres održan je 1881. u Lilleu, a do danas održano je 48 međunarodnih euharistijskih kongresa, posljednji u Meksiku 2004.
Osim na međunarodnoj, euharistijski kongresi počeli su se u čitavom katoličkom svijetu održavati i na nacionalnoj, biskupijskoj, pokrajinskoj i dekanatskoj razini. Prvi hrvatski euharistijski kongres održan je 1900. u Zagrebu, a nakon toga održana su dva zajednička hrvatsko-slovenska euharistijska kongresa – u Trstu 1902. i u Ljubljani 1904. “Praksa održavanja euharistijskih kongresa u Hrvatskoj uzela je maha između dva svjetska rata, posebno tridesetih godina. U tom su razdoblju euharistijski kongresi predstavljali jedno od najmoćnijih sredstava ne samo euharistijskog apostolata, već i duhovne obnove uopće, a nije zanemariva i njihova uloga kao masovnih manifestacija katoličke samosvijesti. Nije bila riječ o nekakvim improviziranim manifestacijama, već duhovno i tehnički brižljivo organiziranim vjerskim priredbama kojima se čovjek i danas može diviti. Bl. Alojziju Stepincu posebno je na srcu ležao taj euharistijski apostolat pa ga je oduševljeno podupirao i promicao, nastojeći biti osobno prisutan na svim kongresima u tadašnjoj svojoj nadbiskupiji”, istaknuo je mr. Bobovec. Na području današnje Požeške biskupije u to doba održana su tri kongresa – u Virovitici (1934), Požegi (1937) i Našicama (1939). Na svim kongresima osim glavne mise središnji liturgijski događaj uvijek je bio svečani ophod s Presvetim koji je znao trajati i po nekoliko sati i u kojem je znalo sudjelovati i po nekoliko desetaka tisuća ljudi. Za 1941. godinu bio je planiran veličanstveni euharistijski kongres u Zagrebu kojim se trebala zaključiti proslava jubilarne godine, tj. 1300. obljetnice prvih zabilježenih veza između Hrvata i Svete Stolice. Zbog rata je sve moralo biti odgođeno, a zbog novonastalih prilika nakon rata taj velebni nacionalni kongres održan je konačno 1984. godine u Mariji Bistrici. Na `najvećoj hrvatskoj misi u povijesti sudjelovalo je oko 400.000 vjernika, a sam kongres naglašeno je bio u znaku 13. jubileja kršćanstva u Hrvata. Tajnik i duša Središnjeg odbora za pripravu NEK-a, cjelokupnog tijeka priprave kao i samog kongresa bio je, kako je istaknuo mr. Bobovec, sadašnji požeški biskup Antun Škvorčević. “Euharistijski kongresi bez obzira na razinu, vrijeme ili okolnosti svoga događanja imali su uvijek istu svrhu koja je izrečena u Statutu Papinskog odbora za međunarodne euharistijske kongrese: sve više i sve bolje upoznavati, ljubiti i služiti Gospodina našega Isusa Krista u Njegovu euharistijskom otajstvu koje je središte života Crkve i njezina poslanja za spasenje svijeta”, zaključio je mr. Bobovec. Požeški biskup na kraju predavanja podsjetio je na požeški euharistijski kongres 1937., koji je predvodio suzaštitnik Požeške biskupije Alojzije Stepinac. Božja je providnost, dodao je biskup, da su se na tadašnjem kongresu okupili vjernici ne samo Požeštine nego iz svih krajeva današnjeg područja Požeške biskupije.