Šarengrad, (IKA/BTU) – Zajednica Cenacolo u Šarengradu obilježila je 17. ožujka petu obljetnicu djelovanja u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Prije pet godina na Josipovo svečano je otvorena zajednica Cenacolo u Šarengradu kada je u ime s. Elvire iz Italije došao don Stefano Aragno, donijevši u kuću Presveti oltarski sakrament i rekavši da će od sada tu trajno boravit euharistijski Isus. Zajednica je to koja živi od euharistije, klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu i krunice. Svake godine zajednica nastoji organizirati Dan kuće kada se jednom godišnje svima otvara i prima goste, posebice dobročinitelje koji prate zajednicu i roditelje čija se djeca nalaze u zajednici. Obilježavanje je započelo duhovnom obnovom za roditelje čija se djeca nalaze u cenacolovim zajednicama diljem svijeta, a koju je vodio vlč. Ivan Filipović, duhovnik zajednica Cenacolo u Hrvatskoj. Zajednica je toga dana ugostila i dobročinitelje koji materijalno i duhovno pomažu život šarengradske zajednice, veći broj redovnica i svećenika. U tijeku susreta svjedočila su dvojica mladića – I. M., koji je bio među prvim mladićima prije pet godina kada je zajednica osnovana, a danas uspješno živi i radi u Puli, te Ščepo Rajić iz Mostara, koji je sada u zajednici.
U poslijepodnevnim satima sudjelovali su na pobožnosti križnoga puta čije su postaje bile u dvorištu i na imanju franjevaca, gdje je zajednica i smještena.
Središnja proslava pete obljetnice zajednice Cenacolo u Šarengradu bila je svečana misa koju je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u koncelebraciji šest svećenika. Prije početka mise riječi pozdrava uputio je vlč. Ivan Jurić, duhovnik zajednice Cenacolo u Šarengradu. U homiliji biskup Srakić je, između ostalog, poručio: “Nastojmo pomoći jedni drugima da doista susretnemo Oca nebeskog”. Na kraju euharistijskoga slavlja uime cijele zajednice Cenacolo i s. Elvire riječi zahvale biskupu Srakiću uputio je vlč. Filipović: “Velika ste nam potpora i to nam puno znači. Ova je bratovština u pet godina duhovno sazrijevala i preko svećenika je velik broj mladića kao i njihovih obitelji našlo nadu i krenulo putem Krista”. Na zajedničkoj večeri i druženju nakon mise biskup je mladićima zaželio da ustraju na putu za život s drugima i za druge, da mogu nutarnju slobodu podijelit s drugima.
Trenutačno je u zajednici tridesetak mladića, a u tijeku pet godina kroz zajednicu je prošlo više od pet stotina mladića – Slovaka, Poljaka, Bugara, Makedonaca, najviše iz Istočne Europe. “Zajednica Cenacolo u Šarengradu djelo je to Duha Svetoga. Ako sam kada kao svećenik u svojih sedamnaest godina svećeništva osjećao silu i snagu Božjega Duha koji je prisutan koji je tako snažan i tako živ, to je upravo u susretu s ovim zlom koje se zove ovisnost o drogi, alkoholu i u novije vrijeme ovisnost o kocki. Bogu sam zahvalan da sam jedan od ‘igrača’ Njegove providnosti. Naš biskup Marin jest veliki biskup na ovom području ovisnosti gdje je osjetio i čuo glas i rekao idemo. Mislim da nećemo ostati na Šarengradu. Morat će se tražiti nove lokacije, možda blizina Osijeka. Potrebna je zajednica i za djevojke, još jedna za mladiće jer smo započeli prije tri godine s kolokvijima, to znači primanjem u zajednicu novih članova, i nema subote kada u 13 sati nemamo nove koji traže pomoć. Primjerice, danas su bila trojica, a nedavno smo ih odjednom imali desetoricu novih. Naša je Crkva vrlo suvremena, jer je jedina u stanju uhvatiti se sa zlom koje se zove droga, zato što u sebi ima silu i snagu Duha Svetoga”, rekao je vlč.Jurić.
Nijedan trenutak u šarengradskoj zajednici nije uzaludan jer je vrlo dobro isplanirano i iskorišteno vrijeme u radu, molitvi, međusobnom druženju, u izlaženju iz sebe. “Ova obljetnica je pogled prema Bogu i zahvala Bogu na daru zajednice, života koji je ponovo dan tim mladim ljudima. Na jedan pozitivan način vidim da su dečki vezani uz vlč. Jurića, da ga cijene i vole kao svećenika, a preko njega i Crkvu, da preko njega spoznaju prave životne vrijednosti, prije svega otkriju važnost sakramenata”, rekao je vlč. Filipović.
Marko Milas, dvadesetosmogodišnjak iz Zagreba, u šarengradskoj je zajednici trinaest mjeseci “Svoju odbačenost od svih, osjećaj manje vrijednosti pokušao sam liječiti drogom. Došavši u zajednicu nisam vidio nikakav smisao, no odlučio sam ostati neko vrijeme jer sam vidio druge momke koji su bili gori od mene, a sada ovdje cijene molitvu, vjeru i još neke stvari koje mi vani nisu bile bitne. Nisam shvaćao da se u meni može dogoditi preokret, da mogu razumjeti što je život i cijeniti male stvari. Poručio bih da se čovjek nastoji mijenjat i svatko tko je prestao drogirati se, učinio je veliku stvar za sebe, za društvo. To je težak put, a oni koji uspiju vjerojatno će riješiti svoj život za buduće. Zahvalio bih prijatelju koji je bio u zajednici i na čiji sam nagovor odlučio i ja poći. Zahvaljujem i svim momcima koji su me zadržali da ostanem u zajednici”, rekao je Milas.
Dvadesetosmogodišnji Stipe Mirkov iz Bibinja u zajednici je dvije godine, a ovisnik o teškim drogama bio je devet godina. Sve je, kako je rekao, počelo u osmom razredu s lakim drogama, alkoholom, marihuanom. “Tražio sam utjehu u drogi. Došao je i rat u moje mjesto i to mi je dalo poticaj da čeznem za nečim drugim. Skrivao sam se iza droge bez koje nisam više mogao. Mati je doznala za zajednicu i nagovarala me. Nisam slušao, no kada sam pao na dno, ostao bez roditelja, prijatelja, bez ikoga, shvatio sam da to nije moj život i da se trebam spasiti. Zajednica je škola života. Tu učimo kako vani treba živjeti. To je nešto predivno jer biti ovisnik o ničemu jako je dobro. Prije četiri mjeseca bio sam doma i vidio prijatelje koji me podržavaju, mole se za mene da pobijedim sve svoje strahove i da jednoga dana osnujem svoju obitelj, da živim normalno i da se više nikada ne vratim drogi”, ispričao je Mirkov.