Zagreb, (IKA) – “Sarajevska” Biblija, tj. novo, popravljeno izdanje Svetog pisma u cjelovitom prijevodu vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića, objavljeno nedavno u suizdanju Hrvatskoga biblijskog društva, Vrhbosanske nadbiskupije, Verbuma, Teovizije, Glasa Koncila i HKD-a sv. Jeronima, bilo je tema tribine održane 15. ožujka u prostorijama HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu.
Ravnatelj Jeronimskog društva prof. Radovan Grgec u uvodnoj je riječi napomenuo da su na reviziji toga prijevoda bili angažirani poznati sarajevski bibličari Zovkić, Odobašić i Višaticki te zagrebački kroatist Alerić. Smiješno je taj prijevod nazvati, kao u nedavnom članku u “Globusu”, “ustaškom Biblijom” zbog toga što je dijelom nastao u NDH i što je prevoditelj bio sklon njezinu državnom poglavaru, kojemu su, spomenuo je Grgec, ode pisali i neki drugi naši pisci, kasniji pristaše NOB-a, a zemljak i prijatelj Titov, kipar Antun Augustinčić, izradio je i Pavelićevo poprsje za venecijanski Biennale 1942. Jednako bi neopravdano bilo nazvati “komunističkom” Bibliju Stvarnosti iz 1968., na kojoj su uz poznate bibličare surađivali i ugledni književnici i prevodioci, među njima i jeronimski suradnici Branko Brusar, Stjepan Hosu i Božo Kukolja, a Jeronimsko je društvo i tad bilo sunakladnik. Potom je to izdanje otkupila Kršćanska sadašnjost, pod čijim je imenom (kao i pod imenom “Zagrebačka Biblija”) danas poznato.
S razvojem biblicistike i jezičnim razvojem razvijaju se i mijenjaju i biblijski prijevodi, no uvijek su mogući razni prevodilački pristupi, a stariji i noviji prijevodi često su komplementarni. Neovisno pak o različitim prijevodnim inačicama, čitanje Biblije “od korica do korica” bez komentara može biti “kontraproduktivno”; neki starozavjetni odlomci, u kojima prevladava etika “oko za oko”, kao da vape za Isusovom novozavjetnom dopunom. Stoga su razborito postupili autori brevijara kada su izostavili neke šokantne dijelove psalama.
Tajnik Jeronimskog društva dr. Stanislav Vitković pročitao je proslov kardinala Vinka Puljića novom izdanju Šarićeva prijevoda Biblije, istaknuvši njegovu želju da Biblija bude što pristupačnija hrvatskom narodu jezikom i cijenom, kao što to Šarićev prijevod u novom izdanju i jest. Objavljivanje raznih prijevoda Biblije, knjige nad knjigama, obogaćuje vjeru, jezik i kulturu, unatoč neizbježnim pogreškama u svakom prijevodu. Što se tiče članka u “Globusu”, on tendenciozno suprotstavlja KS-ovu Bibliju ovoj, koju naziva ustaškom a njezina suizdavača, Glas Koncila, radikalno desnim.
Još je prof. Brajnović u Španjolskoj pregledao i ispravio taj Šarićev prijevod, a o Šariću kao književniku objektivnije nego Ivan Lovrenović u spomenutom “Globusovu” članku, piše Cvjetko Milanja u “Leksikonu hrvatskih pisaca”. Za španjolsko izdanje svoj je posebni blagoslov poslao Ivan XXIII., kojega se ne može smatrati ni desničarom ni fašistom. U svakom slučaju, rekao je dr. Vitković, novo izdanje Biblije nije, kako to insinuira “Globus”, podijelilo kler ni vjernike, a stanovita konkurencija raznih izdanja uvijek je dobrodošla.
Nakon predavanja zapodjela se rasprava, u kojoj su prisutni izrazili želju da Biblija bude što jeftinija i tako pristupačnija svim slojevima hrvatskog naroda. Neki su također zaželjeli da se Katančićev i Škarićev prijevod što prije objave kao kulturno-povijesna vrijednost i zanimljivost.