Dubrovnik, (IKA) – U dubrovačkom hotelu “Petka” okupilo se od 2. do 4. ožujka oko 250 djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj, koji su raspravljali o temi “Uloga i perspektiva katoličkih škola u Hrvatskoj”.
Uvodno predavanje na njemačkom jeziku “Škola i odgoj pred izazovima promjena ljestvica vrijednosti”održao je prof. dr. Leopold Neuhold, ravnatelj Instituta za etiku i socijalni nauk Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu. Dajući pregled društvenog razvoja koji obilježava globalizacija, fleksibilizacija, tehnizacija odnosno digitalizacija, tematizacija, informalizacija i subjektivizacija predavač je objasnio svaku od karakteristika te se zadržao na pluraliziranju i generalizaciji samih vrednota u društvu. Globalizacija koja nastaje preko ekonomije pridonosi opadanju osjetljivosti za vrednote među kojima i osjetljivosti za uređenje bliže okoline u odnosu prema iskoračaju u daljinu, rekao je predavač, istaknuvši: “Domovina kao mjesto gdje te razumiju i gdje ti razumiješ lagano nestaje, čak s opasnošću da se mlade ljude iskorijeni. Domovina ne mora značiti tjesnoću, nego bi prije svega trebala odražavati dubinu. Ako nemamo korijena, ne možemo rasti. Kod plitkih korijena lako se dogodi da se previše izraste i brzo uvene. Kultura znači ići dublje, a škola mora biti označena tim dubokim hodom svjesnog uređenja uvjeta okoline, također i u iskoračaju prema dalekim vidicima. Domovina je u tom slučaju spajanje mjesta iz kojeg dolazimo s ciljem prema kojem idemo”. Dr. Neuhold istaknuo je gubitak onoga što je po sebi razumljivo te potrebu obrazloženja vrednota mladom čovjeku. Spomenuo je individualizaciju vrednota odnosno pojavu kako danas pojedinac bira vrednote i među onima koje bi za međuljudsko područje trebale biti određujuće. Tako u današnjem društvu dolazi do preuređivanja vrednota što se zapravo pretvara u nered vrednota. Na pitanje koje vrednote bi čovjek trebao slijediti, odgovara se po osjećaju ili raspoloženju. Čak i vjera ulazi u područje individualizacije pa ona nije više cjelokupnost vrijednosti, običaja i propisa za pojedinca, nego pojedinac bira iz ponude vjere ono što mu koristi, rekao je dr. Leopold i dodao: “Na taj način vjera izlazi na tržište i postaje ponuda koju oblikuje potražnja”.
Dimenzije koje bi škole i vjeronauk mogle posredovati su: davati odgovore na pitanje smisla, poticati dijalog među raznolikim vrijednosnim sustavima, ukazivati na cjelovitost čovjeka, ustrajati na pojedinačnoj odgovornosti, pokazivati prema budućnosti, drugoga doživljavati ne kao konkurenciju, nego onoga s kojim zajedno mogu postići cilj te držati otvorenim perspektive prema Bogu. “Svijet koji je napustio Boga ne može čovjeka uputiti prema cilju njegovih težnji”, poručio je i predavanje završio riječima: “Ako ne postoji nikakav odnos, može sve postati bolje, a da ne bude dobro. U vrednotama i perspektivama, pa i s obzirom na promjenu vrednota, moramo ukazati na dobro koje će stvoriti okvire za poboljšanje”.
Drugog dana seminara za djelatnike katoličkih škola u prijepodnevnim satima dr. Ivan Milanović Litre iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, održao je predavanje “Strategije razvoja hrvatskog školstva u Republici Hrvatskoj i uloga katoličkih škola”, a dubrovački biskup dr. Želimir Puljić govorio je o “Dodirnim točkama Crkve i društva u katoličkoj školi”. U poslijepodnevnim satima održana su dva koreferata. Mr. Vini Rakić, govorila je o doprinosu katoličkih škola odgojnom djelovanju suvremene hrvatske škole, a dr. fra Ivan Udovičić o ulozi djelatnika u katoličkim školama. Sudionici skupa imali su prigode postavljati pitanja i raspravljati o aktualnom trenutku katoličkih škola u Hrvatskoj i o problemima s kojima se susreću.
U večernjim satima domaćini ovogodišnjeg susreta, Klasična gimnazija “Ruđer Bošković”, priredili su prigodan kulturno-umjetnički program u sklopu kojega su učenici čitali tekst dr. Vinicija Lupisa o povijesti školstva u Dubrovniku te je nastupila ženska klapa Folklornog ansambla “Linđo” i maturantica pjesnikinja Mila Pavičević.
Trodnevni susret djelatnika katoličkih škola u Republici Hrvatskoj završio je 4. ožujka misnim slavljem koje je u dubrovačkoj katedrali predvodio dubrovački biskup Želimir Puljić.
Osvrnuvši se na ulogu Abrahama u povijesti spasenja biskup je u propovijedi rekao kako Abrahama tri svjetske religije smatraju “svojim praocem: Židovi i muslimani fizičkim praocem, a kršćani duhovnim, praocem vjere”. Premda u Bibliji nije zapisano gdje je Abraham čuo Božji poziv, poznato je u čemu se on sastojao. Jahve je iznenada ušao u Abrahamovu osobnu povijest i promijenio joj tijek. “Zemlja, zavičaj i dom očinski nešto je sveto, drago i neotuđivo ljudskom srcu. Očinski dom, makar bio i od ‘čađava platna’, draži nam je od gospodskih dvorova. I Abraham sve to mora napustiti, ostaviti, zaboraviti.. Možemo samo zamisliti kako mu je bilo bolno odijeliti se od onoga što mu je srcu priraslo. I krenuti u nepoznato, u nesigurnost, u tuđinu”, rekao je, uz ostalo, dubrovački biskup.
U drugom dijelu propovijedi biskup je govorio o Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvom u Bosni i Hercegovini, ističući kako je, unatoč ratnim stradanjima u kojima je više stotina tisuća vjernika prognano ili izbjeglo, jedan dio vjernika ostao ili se vratio svojim domovima. Potaknuo je sve da im pomognu koliko mogu oko obnove i rasta, poručivši napaćenom narodu i Crkvi u BiH da nisu sami: “Uz njih smo svojim mislima, osjećajima, molitvom i konkretnim djelima dobrotvornosti”, rekao je dubrovački biskup.
Govoreći o nedjeljnom evanđelju dubrovački biskup je poručio: “Moglo bi tako reći da je poruka preobraženja dizati pogled prema nebu i ne vezati se uz ‘tvrdu zemlju’ i ‘slabe ljude’. Tu je možda i razlog zašto Isus ne prihvaća simpatični i dragi Petrov poziv, koji nakon što je izrazio radost kako mu je lijepo biti na gori, poziva Učitelja neka mu dopusti napravi tri sjenice: jednu njemu, drugu Mojsiju, a treću Iliji. Ovog puta Isus mu nije pozitivno odgovorio. Preobraženjem ih je utvrdio u vjeri kako bi kasnije u liku izmučenog Krista mogli prepoznati njegovo proslavljeno lice”.
Na završetku biskup Puljić obratio se sudionicima seminara o ulozi i perspektivi katoličkih škola, potaknuvši ih da dobro poučavaju i kršćanski odgajaju, stvaralački mislile, predano se žrtvuju, svjedočki i vjernički rade i govore te po krsnom savezu s Bogom zauzeto čine samo dobro.