Monografija “Ljepota u tajni” kipara, slikara, grafičara i, u ovom slučaju, pisca i pjesnika, Ante Starčevića predstavlja nam toga osebujnog umjetnika s raznih njegovih nadahnutih vidika. Na vrsnom temelju klasične figuralne zagrebačke kiparske škole Starčević je ostvario vrlo bogat opus radeći u disciplinama kao što su kiparstvo, slikarstvo, grafika, crtež, mozaik i vitraj. Zaokupljale su ga brojne teme, od onih u kojima se bavi ljudskim tijelom, preko portretistike do simboličko-domoljubnih i religioznih. “Uz Ivu Dulčića, Zlatka Šulentića, Brunu Bulića i mlađeg Josipa Botterija Dinija, Starčević je jedna od rijetkih umjetnika koji je potpuno posvećen sakralnom stvaralaštvu”, navodi u uvodu dr. Hrvojka Mihanović-Salopek.

Starčevića se obično smatra neofigurativcem, neoekspresionistom i neokonstruktivistom. U ovoj monografiji autor nam se predstavlja i kao pisac. U prvome dijelu donesena je njegova memoarska proza i eseji, dok drugi dio donosi kratke izvatke iz autorovih sjećanja te poetski radovi. “Ako Starčevićevi kipovi do sada još nisu uspjeli uživo progovoriti, progovorio je sam autor i kroz ove pjesničke zapise iznio neposredno svjedočanstvo o vjeri u umjetnost, o privrženosti pozivu, o licu i naličju života umjetnika, o potrebi da se usprkos svim teškoćama izdigne etički putokaz i čovjekov odaziv prema dostojanstvenom samoostvarenju. U tom smislu i ova knjiga želi riječju, slikom i skupljenim podacima posvjedočiti jedan visoko nadaren, plodan stvaralački doseg i plemeniti ljudski svjetonazor kipara i slikara Ante Starčević”, zaključuje dr. Mihanović-Salopek. Knjiga u izdanju Kršćanske sadašnjosti bogato je ilustrirana Starčevićevim likovnim prilozima. (ika-aš/sp)