Brinje, (IKA) – Susret članova župnih pastoralnih vijeća Otočkog dekanata okupio je 25. veljače u Brinju više od stotinu vijećnika i više svećenika. Susret je započeo Službom riječi koju je u župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio domaći župnik i dekan otočki vlč. Jure Tutek, a nastavljen u zgradi osnovne škole Luka Perković. Župnik Otočca i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić prenio je pozdrav biskupa Mile Bogovića te pojasnio ovogodišnju središnju temu koja je u znaku duhovnih zvanja u biskupiji. Istaknuo je i značaj prvog susreta novoizabranih župnih vijećnika na izborima provedenima u prosincu.
O temi su govorili župnik župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci preč. mr. Josip Kuhtić i angažirani vjernik laik Miroslav Salopek.
Laici su konstruktivni elementi žive Crkve koji svojim talentima i mogućnostima pridonose rastu župne zajednice. Tako je ulogu laika definirao Drugi vatikanski sabor, a njegove ideje su i danas aktualne. Nakon devedesetih godina i u Hrvatskoj se počinje davati veći značaj laicima, posebno se to vidi po dva nacionalna susreta laika 1992. u Zagrebu i 2001. u Osijeku. Svijet je vinograd u kojeg su vjernici pozvani da ga oblikuju, a preko njihovog rada Crkva se ponazočuje. Laici su uz zaređene odgovorni za poslanje Crkve i dužni su disati osjećajem za svoju biskupiju, dekanat i župu. Izvor života i očitovanja Crkve vidi se upravo u župi. Ona treba postati centar evangelizacije osnivanjem manjih živih zajednica u čemu je uloga župnih pastoralnih vijeća nemjerljiva, istaknuo je mr. Kuhtić te to pojasnio na primjeru Zagrebačke nadbiskupije i pravilnika o ŽPV-u, kao i na primjeru svoje župe u kojoj 80 posto aktivnosti “vuče” nekoliko angažiranih obitelji. Jedan od njih je Miroslav Salopek, koji je prenio svoja iskustva. Ukazao je na glavni preduvjet dobrog rada u župi a to je povjerenje između župnika i vjernika. Tada se uz jači sakramentalni život, kojeg uvijek nedostaje, mogu javiti nova duhovna zvanja. Župa je zajednica malih zajednica koje nikada ne smiju izgubiti crkvenost. Rad u njima zna biti zahtjevan i traži odricanja, no u konačnici on daje novu snagu pojedincu koja ga nadahnjuje. Akolit Salopek iznio je niz manjih zajednica u kojima oni rade od Kolpinške obitelji, Marijine legije, preko ministranata, zborova, liturgičara, križara itd. Svi su oni u župi postali velika Božja obitelj a pokretač svega toga je Župno pastoralno vijeće.
Zatim je održan rad po skupinama koje su predvodili mr. Kuhtić i akolit Salopek, gdje su razmijenjena iskustva i pojašnjeni neke pojedinosti važni u radu župnih pastoralnih vijeća, što je izneseno na završenom dijelu susreta. Mr. Kuhtić zaključio je da ne treba gubiti nadu u boljitak župa i nova duhovna zvanja, za što preporuča češće pobožnosti klanjanja.