Lovran, (IKA) – Susret katoličkih medijskih djelatnika i pojedinih izdavača literature kršćansko-duhovnog sadržaja te djelatnika tiskovnih ureda pojedinih biskupija održan je 23. i 24. veljače u domu pastoralnih susreta u Lovranu u organizaciji Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvene komunikacije, Tiskovnog ureda HBK i Hrvatskoga društva katoličkih novinara. Na prvom ovakvom susretu okupilo se šezdesetak medijskih djelatnika i gostiju.
Na početku susreta sudionike je pozdravio predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskup Ivan Devčić, koji je istaknuo kako je u sklopu ovoga susreta održan i prvi u povijesti susret glasnogovornika i djelatnika tiskovnih ureda pojedinih biskupija s voditeljem Tiskovnog ureda HBK u kojem su međusobno podijelili svoja iskustva i smjernice za daljnji rad. “Cilj susreta katoličkih medijskih djelatnika je višestruk. Prije svega on je druženje i upoznavanje jer su se mnogi prvi puta danas upoznali”, rekao je nadbiskup Devčić, istaknuvši kako svi dionici skupa imaju isto poslanje koje obnašaju uime Crkve. Drugi cilj, kako je istaknuo, jest i onaj duhovni, jer je u sklopu susreta održan i duhovni nagovor duhovnika HDKN-a o. Božidara Nagya. “Mi jesmo novinari, ali smo i vjernici katolici i u novinarstvo moramo unositi ono vjerničko i duhovno jer naš je posao specifičan po kršćanskom moralu. Kršćanin mora biti stručan u svom poslu, ali mora to činiti i iz vjerničkog nadahnuća i poslanja koje je primio”, istaknuo je nadbiskup Devčić, govoreći o važnosti duhovnog elementa susreta.
“Ovaj susret upriličen je nakon što je HBK objavila pastoralne smjernice “Crkva i mediji”, time je on i inspiriran. Tema i zadaća ovog susreta je i “što nakon ovoga dokumenta”, jer se u njemu govori o Crkvi i medijima i medijima i Crkvi i to je neiscrpno područje o kojemu neprestano treba razgovarati kako bi se učinili pomaci naprijed koji nisu mogući kao brzi, već kao tihi i postupni rad kroz koji će se primijetiti otvorenost jednih prema drugima, a time i većeg povjerenja”, dodao je nadbiskup Devčić, pozvavši na gorljivost rasprave o zadanim temama. “Crkva mora tražiti sva sredstva da bi razglasila Radosnu vijest, stoga je ona upućena i na medije i bez njih ne može. S druge strane, mediji su sredstva koja razglašuju vijest te je i njima potrebna Crkva. I koliko god je taj odnos između Crkve i medija te medija i Crkve mukotrpan i težak, Crkva ne može i ne želi odustati”, zaključio je nadbiskup Devčić, istaknuvši kako i svjetovni mediji intenzivno prate Crkvu na veće ili manje zadovoljstvo vjernika.
Pozdrav je uputio i predsjednik HDKN-a Mato Krajina, koji je izrazio želju da ovakav susret bude prijelomni i onaj koji će donijeti nove smjernice u radu katoličkih medijskih djelatnika. “U našim katoličkim medijima ima dobrih stvari, ima dobrih ideja, ali se mi njima premalo bavimo. Premalo je i međusobne solidarnosti. Stoga bi ovaj skup trebao biti poticaj za destilaciju ideja koje možemo ponuditi cijelome svijetu”, rekao je Krajina, zaželjevši da dokument “Crkva i mediji” ne ostane samo mrtvo slovo na papiru. Uime Tiskovnog ureda HBK pozdrave je uputio pročelnik ureda i ravnatelj Hrvatskog katoličkog radija Zvonim Ancić, koji je istaknuo kako je susret voditelja tiskovnih ureda pojedinih biskupija i medijskih djelatnika jako važan, jer se treba razviti još veća međusobna komunikacija.

U sklopu susreta održana je radionica u dvije skupine. Jedna skupina imala je zadaću raspravljati o crkvenim medijima, njihovim poteškoćama i zadaćama, dok je druga skupina razgovarala o odnosu i poteškoćama Crkve prema svjetovnim medijima i svjetovnih medija prema Crkvi. Prva skupina zaključila je kako postoji Hrvatsko društvo katoličkih novinara, ali da se njihov glas premalo čuje u javnosti s obzirom na ostale udruge, a posebice na one civilne. Iznesena je poteškoća i problem kako se mnogi laici ne osjećaju dijelom Crkve, tj. da se teško daje mogućnost mladima za rad u crkvenim medijima. Uočen je i problem u etiketi “katolički”, što ponekad otežava suradnju na terenu, ali i s ostalim novinarima. Zaključeno je kako se katolički tisak treba modernizirati u svojoj formi, a istaknut je problem kako su pojedine reakcije, ali i pojedinci, kao i župnici, zatvoreni u svoj svijet te je s njima teško ostvariti određenu suradnju. Istaknut je i problem duljine pojedinih tekstova koji se onda ne daju u cijelosti iščitati. Ukazuje se potreba pisanja i govora s iskustvom vjere, komentara i vizija te veći dijalog sa svijetom. Zaključak je kako je potrebno svim katoličkim tiskovinama pogledati što im je zajedničko, a što je ono što im nedostaje i na tome poraditi. Postavljeno je i pitanje profiliranja publike kako za medije tako i za izdavače. U svoj rad treba uključiti i javne djelatnike koji će zastupati svoje kršćanske stavove, smatraju medijski djelatnici koji naglašavaju i nedostatak teološke izobrazbe kod novinara te poznavanje tematike i teološke problematike. Uočena je i potreba formacije sjemeništaraca i bogoslova za medije. HDKN-u je predloženo organiziranje savjetovanja o marketingu da bi se stvorili novi modeli predstavljanja vlastitih sadržaja. Osjeća se i potreba školovanja sadašnjih, ali i novih novinara te umrežavanje katoličkih knjižara te da katolički medijski djelatnici pokrenu opći Internet portal vijesti. U razgovoru je istaknuto kako i danas crkveni mediji nude mnoštvo raznolikih i novih tema te da se stoga ne treba frustrirati. Istaknut je problem i što mediji postaju proizvod koji se unovčuje te je zaključeno kako crkvenim medijima nije bitan profit već ono po čemu se može opstati i preživjeti. Isto tako, uočeno je da se djelatnici u crkvenim medijima ne smiju osjećati inferiornima i manje vrijednima zato što rade u Crkvi te je ponovno uočena potreba specijalizacija djelatnika za pojedina područja. Istaknuto je kako su crkveni mediji u službi kršćanske poruke, ali da to njihove djelatnike ne priječi da budu profesionalni u tom poslu. Zaključeno je kao je sazrjelo vrijeme za novi web portal koji bi trebao biti profesionaliziran i kojega bi uređivali katolički medijski djelatnici. Rečeno je kako moguća buduća katolička televizija treba biti laička i u marketinškoj utrci, jer jedino tako može opstati.

Druga radna skupina zaključila je kako bi se Crkva i dalje trebala znati predstavljati u medijima što bi trebao biti zadatak glasnogovornika i ureda za medije biskupija, stoga je nužno poznavati i koristiti medije da bi predstavili ono što je Crkvi bitno, a ne da bi imali senzacionalistički pristup događanjima i takvog ga prezentirali javnosti radi stjecanja publike. Istaknuto je kao danas ispada da je vijest samo ona vijest koja je loša vijest. Zaključeno je kako pojedini svjetovni novinari ponekad teže dolaze do informacija iz Crkve pa se njihovo prvotno nezadovoljstvo pretvorio u ljutnju i bijes koji se primjećuje na kolumnistima i komentarima na Internet stranicama. Istaknuta je važnost osobnih kontakata glasnogovornika i novinara svjetovnih medija da bi se u neposrednoj komunikaciji ponudile bitne teme. Naglašeno je kako se ne treba boriti borbenim metodama već znalački i otvorenošću. Potrebno je predstaviti Crkvu na zanimljiv način medijima. Na lokalnoj razini slika Crkve u medijima i nije tako loša, zaključuju medijski djelatnici te dodaju kako se na nacionalnoj razini stvara negativna slika Crkve putem raznih natpisa te ispada kako se plasiraju samo loše vijesti o Crkvi. Nužno je razvijati odnos s javnošću i stručno usavršavati djelatnike za taj posao. Istaknut je i problem protoka informacija unutar same Crkve te potreba koordinacija kompetentnih sugovornika unutar Crkve koji bi govorili.
Kolumnist Glasa Slavonije mr. Ivica Šola održao je kratko predavanje o odnosu medija i Crkve. Mr. Šola istaknuo je kako je upravo Isus bio prvi i pravi novinar koji je na istinski način priopćio vijest od Oca te da je danas svijet izgubio sposobnost prenošenja vijesti. Istaknuo je problem kako su mediji aparat stvaranja novih bogova i slika. Naglasio je kako Crkvi kao medij treba služiti i propovjedaonica i ispovjedaonica, ali i svaki svećenik i svaki laik. Istaknuo je problem “terapeutskog” medijskog pojavljivanja pojedinih ljudi iz Crkve koji upravo “sladunjavim” riječima privlače brojne ljude. Ustvrdio je kako je medije teško koristiti i to samo zato što mediji koriste svakoga. Mr. Šola zaključio je kao Isus za sebe nije tražio prostor u medijima, nego je sebe učinio medijem.
Profesor pastoralne teologije dr. fra Ivan Šarčević u predavanju o odnosu Crkve i medija istaknuo je da mediji moraju omogućiti svakome da se susretne s Isusom Kristom te da upravo mediji ulaze u lom između kršćanstva i kulture. Dr. Šarčević ponovno je uočio nedostatak teološke i kulturno-antropološke izobrazbe katoličkih novinara. Spomenuo je i problematiku autocenzure za koju smatra da je pokušaj instalacije cenzure za druge medije. Kao problem istaknuo je i to što je dio katoličkog tiska vrlo pobožnjački nastrojen te da treba vratiti čast jednom od najčasnijih poslova na svijetu – novinarstvu te da pristup politici treba biti iz duhovne stvarnosti, a ne iz vlasti. Zaključio je kako je bitna kvaliteta, a ne kvantiteta rada te da je važna istina.
O potrebi udruživanja katoličkih medijskih djelatnika govorio dr. fra Mirko Mataušić, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je iznio kratki povijesni pregled udruživanja katolika u Hrvatskoj u razna društva. Istaknuo je kako svi imaju pravo na svoje mišljenje a time i na udruživanje i to po zakonu kako bi se borili za svoje interese i za opće dobro. Zaključio je kako i Crkva ima dužnost u javnosti izražavati svoje mišljenje te da za Crkvu nije dobro da se upliće u stranačku politiku, ali su vjernici oni koji su pozvani da se udružuju i na taj način se uključe u civilno društvo da bi se borili za kršćanska načela na različitim društvenim područjima. Istaknuo je kako Crkva poziva i potiče vjernike da se udružuju te da su i udruge oblik crkvenog života. Dr. Mataušić iznio je i kratke crtice iz dosadašnjeg rada HDKN-a te je rekao kako društvo i danas ima razloga za rad i postojanje jer štiti svoje članove. Potaknuo je da društvo i dalje bude uključeno u međunarodne organizacije, školovanje novinara te stipendiranje studenata. Predložio je osnivanje zaklade upravo u svrhu stipendiranja te stvaranje skupina novinara unutar društva po područjima.