Sinj, (IKA) – U dvorani samostana Gospe Sinjske u Sinju održana je 22. veljače tribina u sklopu teme “Vjera i društvo” na kojoj je predavač bio dr. fra Ivan Šarčević, profesor s Franjevačke teologije u Sarajevu, a odnedavno i urednik časopisa bosanskih franjevaca “Svjetlo riječi” – časopisa za vjeru, društvo i kulturu.
Pokretač tribine gvardijan fra Bože Vuleta u pozdravu je pojasnio značenje tribine, čija je tema postavljena dosta široko kao okvir za niz predavanja koja će uslijediti. Na početku korizmenog vremena kao jedan oblik pokore, možda i najzahtjevniji, možemo promatrati i intelektualni napor kojim smo pozvani promišljati svoj put do životne mudrosti. Niz predavanja na temu “Vjera i društvo” poticao bi nas na promišljanje svog odnosa prema Bogu koji je nužno povezan s odnosom prema drugima. Promišljati nam je u rasponu onoga što nas deklarativno čini vjernicima i onoga što u praksi kršćanskim življenjem potvrđujemo. Trebamo se odrediti prema društvenim promjenama i to tako da postanemo dionici pozitivnih djelovanja u društvu, odmaknuvši se od društvene apatije i politikanstva koji danas vladaju. U tom nastojanju očitovat će se koliko smo i sami sudionici u potrošačkom mentalitetu, a koliko smo spremni ići putem križa, što znači zaista živjeti svoju stvarnost, vidjeti koliko nam je Bog Bog, a koliko se vezujemo uz različita “božanstva”, istaknuo je fra Bože. Najavljujući predavača iz susjedne BiH, napomenuo je kako je riječ o jednom kutu gledanja koji je drukčiji od našeg te da se pred nas postavlja pitanje koliko se možemo suočiti s tom različitošću, vidjeti u kojoj smo mjeri pluralistički nastrojeni odnosno zadojeni isključivošću.
Dr. Šarčević razmatrao je suodnos vjere i društva, vjere i politike, evanđelja i svijeta, istaknuvši kako mu je ishodište u odnosu Isusa i svijeta odnosno susreta kršćanstva i kulture, a koji je prikazan na poseban način u Ivanovu evanđeoskom izvještaju. U tom suodnosu došlo je do jaza: Isus je došao spasiti svijet, a iz Crkve se često na taj svijet gleda kao na nešto drukčije i to gledanje rađa svojevrsnom averzijom. Iskustvo vjere u Starom zavjetu utemeljuje se na: “Ako se na me ne oslonite, nećete se održati” (Iz 7,9). Međutim, današnji čovjek dolazi u situaciju da se bez zadrške osloni na Boga tek u krajnjim egzistencijalnim dilemama. Novozavjetna definicija vjere prema Poslanici Hebrejima predstavlja vjeru kao jamstvo onoga čemu se nadamo, dokaz onome što ne vidimo, a slijedi je nabrajanje velikih bibijskih likova u perspektivi njihove vjere. Premda je u susretu s helenističkom kulturom opisivanje vjere više na misaonoj razini, za definiciju vjere osobito je važno zadnje uporište kao zadnja unutarnja motivacija djelovanja. U govoru o društvu predavač je iznio razloge zbog kojih je društvo često podijeljeno. Htjeli bismo zajednice, a ulazimo u društvo koje je umjetna tvorevina stvorena prema individualno-egoističnim interesima. Tri su mogućnosti stvaranja društva: individualizam koji utemeljuje liberalne demokracije, kolektivizam koji poništava pojedinca i sve polaže na zajednicu te onaj vid koji društveni nauk Crkve naziva modelom solidarnosti. Mnogi sociolozi ističu simbol Isusove učeničke zajednice ili prve kršćanske zajednice kao model ostvarivanja pojedinih društava.
Nadalje se dr. Šarčević osvrnuo na pojam građanskog društva, kojemu je presudna kategorija osoba, a upravo kršćanstvo u civilizaciju uvodi pojam individuuma. Može se reći da je građanin u nekom smislu sekularni izraz za osobu. Na društvenom planu osobito je potrebna prisutnost intelektualaca u politici, koja je izvorno vrlo častan posao, prema grčkoj definiciji briga za opće dobro. Svugdje gdje dođemo možemo naći negativnosti u obitelji, Crkvi, društvu, ali trebamo prihvatiti narav naše građanske odluke – svojim glasom mi smo odgovorni za ovaj svijet. Istina je da u politici trebamo nepotkupljive ljude kojima je zadnja instanca djelovanja vlastita savjest, ali i svima nama nedostaje politička subjektivnost te trajna edukacija za ispravno poimanje politike. Zajednički dodir politici i vjeri stoji u temeljnoj odgovornosti kao principu djelovanja na području općeg dobra, u odnosu prema bližnjemu, zajednici i svijetu.
Predavač je dotaknuo i pitanje mladih, koje spremamo kako odgovoriti pred vjeroučiteljima ili pred biskupom, ali ne i za suočavanje s onima koji ne vjeruju i/li vjeru osporavaju, za izgrađivanje argumentiranog stava u odnosu na svoja polazišta i uvjerenja. Nakon predavanja uslijedila je otvorena rasprava tijekom koje je predavač odgovarao na pitanja nazočnih, osobito u pogledu života Hrvata u BiH. Svojim viđenjem odnosa vjere i društva uključili su se i fra Gabrijel Jurišić i sinjski gradonačelnik Nikola Tomašević.
Gvardijan Vuleta zaključio je kako su ovom prilikom nagoviještene mnoge teme koje će se dalje u predavanjima razvijati, kao i konkretno djelovanje u kojem je sinjski samostan već započeo održavanjem Božićnoga humanitarnog sajma te najavom karitativnog djelovanja u korizmenom vremenu, osobito zalaganjem Franjevačke mladeži.