Zagreb, (IKA) – Svečano euharistijsko slavlje blagdana bl. Alojzija Stepinca na 47. obljetnicu njegove smrti 10. veljače u zagrebačkoj prvostolnici, u koju se tijekom cijeloga dana slijevalo stotine hodočasnika koji su pohodili Stepinčev grob, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Francisom Javierom Lozanom, vojnim ordinarijem Jurajem Jezerincem, pomoćnim zagrebačkim biskupima Josipom Mrzljakom, Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem, stotinama svećenika i više od 4000 vjernika. Misa je započela svečanim ophodom predvoditelja slavlja i koncelebranata koji je krenuo od obnovljenog portala zagrebačke prvostolnice, za koji je na početku svoje homilije kardinal Bozanić rekao da je, premda među isklesanim likovima na portalu nema lika bl. Stepinca, “ovjenčan prisutnošću njegove svetosti i sjajem Božjega svjetla koje svake godine desetoga dana mjeseca veljače pokazuje put i okuplja vjernike na proslavu njegova blagdana”.
Život i umiranje bl. Alojzija oživljuju spomen koji potvrđuje Božja obećanja, ali i snažnije postavlja pitanja čovjeku, rekao je kardinal Bozanić, istaknuvši kako Stepinčevo sadrži odgovore i da u dnu svjedočanstva ovoga hrvatskoga mučenika kuca bit i smisao ljudskoga življenja.
I danas se čuje govoriti kako su ratne i poratne okolnosti događaja II. svjetskoga rata jednostavno bile takve. Pokušava se izgovarati kako je moralo tako biti i da se drukčije nije moglo. A svakoga tko istinski ljubi dobro privlači Stepinac koji je iznio čistoću savjesti i koji je pokazao da se nije moralo djelovati protiv čovjeka; da se nije moralo šutjeti. Žalosti nas stoga što se nakon svih komunističkih strahota u Hrvatskoj ne uspijeva čuti odgovor odgovornih za trpljenja ljudi. Štoviše, žalosti nas što je mentalitet toga doba iznjedrio kulturu koja je izgubila stid. Ne samo da zločinci nisu prepoznali svoj zločin, nego čak nisu ni pokazali osjećaj stida pred ljudskim i Božjim pogledom, rekao je kardinal i dodao: “U komunističkome je režimu stvarana kultura koja je kanila istjerati Boga iz njegova vrta; otupiti uši za pitanja koja Bog postavlja čovjeku i prognati stid iz života ljudi, ostavljajući ljudima laž, kako bi im otupjele savjesti. Kardinal Stepinac to je prepoznao i neustrašivo prozivao”, rekao je kardinal Bozanić. Nije stoga slučajno što je branio katoličku kulturu i onda kada se očekivalo da će braniti sebe. Znao je da hrvatski narod ne može živjeti od komunističke kulture laži kojom ga se svakodnevno hranilo. Bilo mu je stalo do kršćanske kulture solidarnosti, brige za drugoga na svim razinama društva, do evangelizirane kulture koja je stoljećima njegovala bliskost Crkve i hrvatskoga naroda. “Danas, u trenutku posebnih iščekivanja suvremenoga svijeta u kojemu se teži za novim građanskim suživotom, dužnost je svih koji ispovijedaju kršćansku vjeru unositi evanđeoske vrjednote u društvenu zbilju. To je put koji gradi specifičnu kulturu kojoj je središte u cjelovitosti rasta ljudske osobe. Biti pobožan prema bl. Alojziju znači graditi evanđeosku kulturu. Življeno kršćanstvo novim naraštajima otvara obzorja kulture i istine, ne zatvarajući se pred poticajima novoga, već nastojeći tumačiti te iste poticaje u svjetlu evanđelja. Nažalost, slike suvremenoga društva, uz mnoštvo pohvalnih pomaka, sadrže bremenitost tamnih oblaka. Svjedoci smo ideoloških naboja, nepravdi, nasilja, pojava koje otežavaju odgojni hod, ostavljajući osobito među mladima raslojavanja i nesigurnost”, upozorio je kardinal.
Cijeli antropološki i etički pristup kršćanstva, njegov način shvaćanja postojanja, tj. istina ljudskoga života, radosti, boli i umiranja pronalazi svoju legitimnost samo u povijesnoj i eshatološkoj zbilji koju je otvorilo Kristovo uskrsnuće. Danas neki misle da je teško pronaći susretište između kultura i vjera te da je jedino rješenje neka vrsta vjere lišene kulturalnih obilježja, to će reći vjere “bez jasnih životnih odrednica”. Ali upravo Crkva i kršćanstvo mogu pomoći Europi u novome susretu s drugim kulturama i religijama svijeta, odgovarajući na pitanja na koja ne uspijeva odgovoriti zatvoreni pristup koji u svome temelju nosi radikalni sekularizam. Stoga mi katolici ne ostajemo mirni promatrajući kako se u Hrvatskoj stvara političko-kulturalni oblik suprotstavljenosti između umjetno stvorenih područja “konzervativnoga” i “naprednoga”. Konačni plod može biti samo cinizam borbe za moć i prevlast. Očito je da stvaranje takvoga ozračja, ozračja bipolarizma bez korijena, osim pogubnih podjela, natapa i čini plodnim tlo za interese koji se ne zamaraju pitanjima moralnosti. Zadaća je Crkve, kao proročkoga naroda, brinuti se za prostor u kojemu ne postoji neki izravni djelomični interes, osim odgovornosti za čovjeka i za istinu o njemu, rekao je zagrebački nadbiskup.
Kardinal Bozanić pozvao je znanstvenike, kulturalne djelatnike, umjetnike, odgojne i zdravstvene krugove da u vremenu sinodskih rasprava ne izostanu i ne zaborave da su potrebni Crkvi. Vi ste promicatelji kršćanske kulture; vi možete ponovno tkati prekinute niti katoličke prisutnosti u hrvatskom društvu koju su komunistički ideolozi, nalogodavci i izvršitelji tako marno razdirali tijekom više desetaka godina. Nemojte šutjeti kada se razara obitelj; ne prihvaćajte istine koje služe samo zato da se izvuče profit; nemojte pognuti glave kada revni propagandisti grme da su katolici nazadni; ne dajte se pokolebati pred onima koji vjeru u Boga smatraju marginalnim pitanjem za vašu djecu”, pozvao je kardinal, upozorivši kako se “danas roditeljima gotovo oduzima pravo da odlučuju o odgoju svoje djece i da budu upoznati sa sadržajima njihova obrazovanja”. Čovjeka nije moguće, upozorio je nadalje kardinal, svesti na zbir potreba, niti je društvo samo njihovo sabiralište. U čovjeku živi želja, čežnja za dobrom, za istinom, ljepotom i radošću, a ne samo potreba za sniženom cijenom robe i zabavom. Politika u konačnici ne može biti odgovor na temeljne ljudske čežnje. Političko djelovanje treba stvoriti uvjete da bi se čovjekove čežnje mogle ostvariti, rasti i ispuniti. To je prostor života i vjerske slobode, odgoja, zdravstvene skrbi, poduzetništva… Najveće dobro koje je Bog darovao čovjeku jest život i sloboda, tj. njegova osoba. Obitelj je mjesto na kojemu se rađa ljudski život, a sloboda prostor odgoja. Bez obitelji početak i skrb za život djeteta prepušteni su proizvoljnosti pojedinca ili, danas na poseban način, mogućnostima tehnike. Zbog toga Crkva uvijek brani i stavlja u središte svoga socijalnog nauka ljudski život i obitelj, slobodu izražavanja vjerničkoga svjetonazora te načelo supsidijarnosti države, istaknuo je kardinal i poručio: “Večeras nam se objavljuje istina o čovjeku koja rađa kršćansku kulturu prepunu darova i istina o našemu ispaćenom hrvatskom narodu koji je prepoznavao sigurnost u Bogu i njemu povjerio svoje životno uporište. I kada nam se nude neka nova uporišta koja u dnu ne izražavaju istinu, ne bojmo se reći da smo duboko ukorijenjeni u Krista; da smo članovi Katoličke Crkve; da o svemu u društvenome životu imamo svoj stav i da se pred nama nalaze uzori kakav je bio blaženi Alojzije”. Na misi su pjevali bogoslovi Zagrebačke nadbiskupije pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka.