Krk, (IKA) – U dvorani Biskupskog doma u Krku održano je 3. veljače Županijsko/biskupijsko stručno vijeće za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola. Susret je, u organizaciji Katehetskog ureda Krčke biskupije i voditelja Županijskih/biskupijskih stručnih vijeća vjeroučitelja, predvodio mr. Anton Peranić. Sam skup dio je permanentnog obrazovanja i stručnog usavršavanja vjeroučitelja koje ove školske godine ima osobit naglasak na upoznavanju novog obrazovnog standarda koji se uveo u sve osnovne škole u Republici Hrvatskoj, te iz njega nije izuzet niti jedan predmet pa tako ni vjeronauk.
Budući da su vjeroučitelji po pitanju HNOS-a imali već niz susreta na školskoj razini i na dosadašnjim stručnim vijećima, ovaj susret poslužio je prvenstveno za upoznavanje s prof. Tomislavom Tomasićem, višim savjetnikom za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, podružnica Rijeka.
U prvom dijelu susreta mr. Peranić održao je duhovno razmatranje na temu “Moj odgovor na Božji poziv”. Na temelju biblijskih perikopa o pozivu dvanaestorice učenika, Abrahama, Mojsija, Izajije, Jeremije i Pavla pokušao je aktualizirati situacije specifične za vjeroučiteljski poziv. Svi mi prolazimo tri etape poziva. Prvu karakterizira oduševljenje koje je prisutno poput onoga pri izlasku iz Egipta, na Taboru, kod Petra. Druga je obilježena razočaranjem sličnim onome koje je zahvatilo Izraelce u pustinji i učenike na putu u Emaus. Treća i najčešće najdulja etapa satkana je o postojanosti i (povremene) radosti. Perikopa o umnažanju kruha poticaj je i nadahnuće za vršenje poziva. Na nama je da dadnemo ono što možemo, naših pet kruhova i dvije ribice, a Isus Krist nadopunit će ono što nedostaje, istakuo je Peranić.
U drugom dijelu vjeroučiteljima se predstavio viši savjetnik Tomasić. Govorio je iz svog višegodišnjeg vjeroučiteljskog iskustva i na temelju onoga što je kao viši savjetnik zamijetio u radu vjeroučitelja. O svojoj ulozi savjetnika istaknuo je kako je on u pravom smislu riječi savjetnik, prijatelj i promotor vjeronauka, a ne kontrolor. Kad posjeti školu spreman je održati ogledni sat. Smatra da je u radu vjeroučitelja veoma važno jasno definirati ciljeve: obrazovne, funkcionalne i odgojne. Vjeroučitelj treba znati što želi prenijeti i kako to prenijeti. Obrazovni ciljevi važni su, ali ne smiju biti prenaglašeni na štetu odnosa prema vjeroučenicima. Odnos je prevažna komponenta u nastavnom procesu. Kad je odnos dobar, a učenici to lako prepoznaju, onda nema problema u prenošenju sadržaja. Kad vjeroučitelj voli i prihvaća učenike i oni prihvate njega, onda će prihvatiti i sadržaj. Funkcionalni ciljevi trebaju osposobljavati učenike za funkcionalna, za život korisna znanja. Dobri odgojni ciljevi temelje se na tri preduvjeta za uspješno prenošenje poruke. Prvi je da ono što govorimo iskreno i mislimo, drugi da i sami živimo u skladu s onim što govorimo i treći da imamo pozitivan odnos prema sugovorniku. Istaknuo je i važnost neverbalne komunikacije. Neki stručnjaci kažu da više odgajamo onim što prešutimo, nego onim što kažemo. Vjeroučitelj bi trebao biti mentalno zdrava osoba, a to između ostalog znači da može biti sretan u životu i ne imati problema u odnosu s ljudima koji drukčije žive i misle. U zaključku je podcrtao važnost vjeroučiteljskog poziva i rada koji se temelji na odnosu s čovjekom tj. učenikom koji je slika Božja. Osoba tj. učenik je uvijek na prvom mjestu. On je važniji od plana i programa i sadržaja. Zato je jako važno poraditi na dobrim odnosima kako bi znanje moglo biti u službi kvalitetnijeg i sretnijeg života.
U trećem dijelu susreta sudionici su iznosili svoja raznovrsna iskustva i postavljali višem savjetniku pitanja iz vjeroučiteljske prakse i odgojno-obrazovnog područja. Susret je bio i prigoda za razradu programa ovogodišnjeg hodočašća djece na grob biskupa Mahnića i za razne obavijesti iz Katehetskog ureda. Vijeće je završilo druženjem i ručkom u Biskupskom domu.