Dubrovnik, (IKA) – Pontifikalno euharistijsko slavlje za blagdan dubrovačkog zaštitnika i parca sv. Vlaha ispred dubrovačke katedrale predvodio je 3. veljače požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s hvarsko-bračko-viškim biskupom Slobodanom Štambukom, šibenskim biskupom Antom Ivasom, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, krčkim biskupom Valterom Županom, vojnim ordinarijem Jurjem Jezerincom, domaćim biskupom Želimirom Puljićem, generalnim vikarom HBK Vjekoslavom Huzjakom i sedamdesetak svećenika.
Lijepo vrijeme i za mnoge neradni dan pridonijeli su okupljanju mnoštva hodočasnika u Dubrovniku. Najveća skupina vjernika stigla je iz Šibenika, čak petnaest autobusa.
Šibenčani su također svojim zborom pomogli Katedralnom zboru i Zboru župe sv. Križa iz Gruža skladno predvoditi liturgijsko pjevanje.
Požeški biskup u uvodu je govorio o gradskim vratima poviše kojih stoji sv. Vlaho, te povezao tu sliku s vratima ljudskog srca koja zapravo sv. Vlaho želi otvoriti. Govoreći o činjenicama iz svečeva života, biskup Škvorčević potvrdio je kako o njemu nema mnogo povijesnih činjenica, ali to nije razlog da se o njemu šuti, jer je poznato ono bitno, a to je da je bio Isusov i položio život za njega. Biskup Škvorčević pozvao je sve da preispitaju koja su njihova polazišta u životu.
Po primjeru sv. Vlaha to su ona polazišta koja nam je Bog dao u Isusu Kristu. “Ako se je Bog zauzeo za čovjeka i to do kraja, do smrti, u svom sinu Isusu, onda je uistinu u toj ljubavi, u tom Božjem ‘za čovjeka’ progovorila jedna takva životna snaga za koju se isplati vezati cijelim svojim bićem i od nje živjeti,” rekao je propovjednik.
Također je istaknuo preobražavajuću snagu ljubavi i potaknuo okupljene na opraštanje i življenje evanđeoskih vrijednosti.
Nakon mise uslijedila je procesija ulicama grada, a ove godine zbog velikog broja hodočasnika procesija je bila izuzetno duga. U procesiji u kojoj su sudjelovali svi barjaci pristigli iz župa diljem Dubrovačke biskupije na proslavu njezina zaštitnika, kao i barjaci iz drugih biskupija, nosila se Isusova pelenica, moći glave, ruku i nogu sv. Vlaha, kao i moći blažene Marije Propetog Petković i blaženog Alojzija Stepinca.
U poslijepodnevnim satima ispred dubrovačke katedrale barjaktari su pred biskupima izvijali barjake pozdravljajući ih te okupljenoj publici pokazali svoju vještinu izvijanja.
1035. Festa sv. Vlaha zaključena je 4. veljače spuštanjem barjaka sv. Vlaha s improviziranog jarbola pokraj Orlandova stupa. Barjak su spustili festanjuli gospar Ivica Ljuban, pomorski kapetan iz Dubrovnika i gospar Ivica Grbić, zanatlija iz Mlina.
Dok se barjak spuštao svečanu himnu sv. Vlahu “Čuj, sveti Vlaho naš” pjevali su katedralni zborovi, ali i svi okupljeni vjernici i namjernici. Zahvalu za uspješno završenu Festu uputio je rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Lučić.
Pucnji Dubrovačkih trombunjera kojim su probudili Dubrovčane i pozvali ih na polazak prema Gorici sv. Vlaha označili su zaključenje slavlja.