Subotica, (IKA) – U sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića 2007. u Subotici održan je 26. siječnja XV. “Razgovor” Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”. Razgovor je tradicionalno okupljanje Hrvata u Subotici koje je započela Hrvatska prosvjetna zajednica na čelu s biskupom Lajčom Budanovićem godine 1934. Razgovor je zamišljen kao “trenutak istine” hrvatske zajednice. Stoga je svaki susret imao određenu temu koja je bila značajna za život te zajednice u Bačkoj. Razgovor je redovito održavan do godine 1941., a poslije toga nije održan sve do 1990., kada ga je obnovio Institut “Ivan Antunović” i od tada se redovito priređuje.
Ovogodišnji susret održan je u HKC Bunjevačko kolo. Skup je započeo pjesmom Alekse Kokića “Bunjevci biskupu Antunoviću”, koju je recitirao sjemeništarac Filip Čeliković. Predsjednik Instituta dr. Andrija Kopilović u pozdravu je istaknuo zadovoljstvo što se ovakvo okupljanje događa petnaesti puta. Podsjetio je kako su na ovakvim susretima obrađene mnoge teme koje su dale svoj doprinos održavanju i produbljivanju vjere Hrvata Bunjevaca na tim prostorima. To je osobito značajno bilo u tijeku domovinskog rata, kada su takva okupljanja pomogla da Hrvati u Bačkoj opstanu i ostanu svoji na svome.
Slijedilo je predavanje tajnika biskupije mr. Mirka Štefkovića “Relativizam vodi u ateizam”. Mladi svećenik Subotičke biskupije protumačio je u uvodu pojam relativizma i ateizma semantički, zatim se osvrnuo na njegovo filozofsko odnosno religijsko teološko tumačenje, napose na ono što o njima govore crkveni dokumenti. U središnjem dijelu predavanja ukazao je na korelaciju relativizma i ateizma u praktičnom životu, kako na osobno-privatnoj razini tako i na društveno-javnoj razini.
U razgovor nakon predavanja ukuljučilo se desetak sudionika, koji su ukazali na još neke konkretne momente u kojima se osjeća prisutnost relativizma, odnosno relativiziranja načela kršćanskoga življenja i morala, ali isto tako i svijesti pripadnosti Bunjevaca hrvatskom narodu, što je osobito izraženo od domovinskog rata, a za što je dijelom kriva i vlast koja je Bunjevcima, kao etničkoj skupini, dala prava nacionalne manjine i time gotovo prepolovila broj Hrvata u Bačkoj. “Razgovor” je završen pjesmom Marije Kumičić “Hrvatski jezik”, koji je recitirala Ivana Rudić. I ova je pjesma, koja je slučajno nedavno otkrivena, namjerno stavljena u sklop “Razgovora” budući da se pjesnikinja u toj pjesmi, koja je objavljena još 1908., obraća Bunjevcima na bačkim ravnicama kao braći i sestrama, potičući ih da njeguju najveće svoje blago “djedova svojih baštinu svetu” i hrvatski jezik ohrabrujući ih: “I dokle bude bunjevačke krvi, hrvatski jezik bio ti prvi! Vazda ga njeguj, čuvaj i brani, jeziku našem vjeran ostani!” I ta pjesma, objavljena u subotičkom glasniku “Neven”, svjedoči da je svijest Bunjevaca o pripadnosti hrvatskom narodu u njima živjela uvijek, od doseljenja u te krajeve sve do danas.