Zagreb, (IKA) – U prijepodnevnim satima trećega i posljednjeg dana 47. teološko-pastoralnog tjedna 25. siječnja predavanje “Struktura političke misli hrvatskih vjernika” održao je mr. Gordan Črpić, a dr. Neven Šimac predavanje “Kršćanin u politici i u suvremenoj Europi”.
Mr. Črpić u uvodu je istaknuo obilježja suvremenoga hrvatskog društva koja su potrebna da bi se razumjela politička misao, pa slijedom toga i strukturiranje političke misli kod vjernika. Prvi ključni moment koji treba imati u vidu je obrazovanje. Gledajući strukturu obrazovanja koju je predavač zorno prikazao statistikom, vidljivo je da se u Hrvatskoj u oko 200.000 ljudi generiraju sve elite: kulturne, tržišne, znanstvene, administrativne, te političke. Vidljivo je da nedostaje kritična masa koja poznaje temeljne demokratske procese. Nadalje, predavač je istaknuo kako je demokracija zahtjevan politički sustav, a pretpostavlja određenu političku strukturu građana i traži aktivne građane. Kod nas je istaknut “delegatski mentalitet”: delegiranje odgovornosti. Uvijek je drugi kriv, bilo političar, gradonačelnik, biskup. A mentalitet je inertna tvorevina koja se izrazito sporo mijenja, ističe Črpić. U Hrvatskoj je prisutan politički “mesijanizam”. Riječ je o ideji da će nas netko spasiti: dijaspora, mladi, NATO, EU, intelektualci. Imamo državu, toga nismo svjesni, a da imamo društvo to smo zaboravili, upozorio je mr. Črpić.
Za državu je važno povjerenje, jer bez povjerenja država ne funkcionira. Kako bi to što zornije približio, predavač je predstavio rezultate istraživanja prema kojima je vidljivo da hrvatski građani imaju najviše povjerenja u Crkvu, no u usporedbi godine 1997. s 2004. vidljivo je da taj postotak opada. Ali, i tu je pitanje mentaliteta. Nadalje, mr. Črpić je predstavio rezultate istraživanja koji pokazuju političke stavove ispitanika strukturiranih u skupine: srednjoškolci, studenti, opća populacija i sveučilišni profesori. U postocima su predstavljeni odgovori na pitanja redovnog odlaska na misu, a onda njihovi stavovi po određenim pitanjima: pripadnost, odnosno podržavanje pojedine političke opcije. Ukratko se osvrćući na perspektive, mr. Črpić istaknuo je da ne treba očekivati brze promjene i da se sociološka konsolidacija društva može očekivati za 15-20 godina. Također je upozorio da se treba dati prostora mladima, dodajući kako se mlade danas na neki način potiče da ostanu neodgovorni. Mr. Črpić je u svome izlaganju posebno istaknuo važnost socijalnog nauka Crkve.

Na početku izlaganja dr. Šimac postavio je pitanje je li politika zaista toliko prljava da je se kršćanin treba kloniti? Je li Europa locus perditionis za identitet i nezavisnost od koje mali narodi trebaju bježati? Dr. Šimac istaknuo je ulogu Crkve, koja se sama ne bavi politikom, ali može poticati vjernike da se angažiraju. Na javni angažman za opće dobro vjernike potiče niz crkvenih dokumenata. Posebno se osvrćući na pitanje kršćanstva odnosno kršćanskih korijena u Europi, dr. Šimac podsjetio je kako je zapravo ujedinjenje Europe temeljeno na kršćanskim pobudama. Nadalje, istaknuo je i činjenicu da su tri posljednja, ali ne i posljednji predsjednici Europske komisije bili zauzeti vjernici. Hoće li i budući biti vjernici ili ne ovisi isključivo o nama kršćanima. A angažman, zauzetost za pitanja od općeg dobra može biti na više načina. Iznio je primjer Španjolske, gdje su se napr. biskupi zauzeli za pojedine zakone, no promjenom političke vladajuće strukture, došlo je i do promjene odnosa prema Crkvi. Kao pozitivan primjer istaknuo je angažman francuskih katolika okupljenih na Socijalnim tjednima Francuske, koji daju jasnu poruku društvu. Ima niz sličnih inicijativa, te je dr. Šimac istaknuo da bi bio radostan kada bi se u Hrvatskoj to osluhnulo. Razumljivo je da narodi koji nakon duge podređenosti postižu dostojanstvo samostalnosti, žele odlučivati o svojoj sudbini. Kako je i sam sudjelovao u konzultativnim sastancima o pridruživanju u EU posebice baltičkih i drugih tranzicijskih zemalja, ističe da je ono bitno znati što želimo jer drugi znaju što žele od nas. Stoga je potrebna odgovornosti kršćana za svoje okruženje, a povezanost nosi u sebi ne samo opasnosti, nego i mogućnosti koje, međutim bez zauzetosti sve manjeg broja građana mogu propasti, istaknuo je dr. Šimac.