Zagreb, (IKA) – Okrijepljen sakramentima u 98. godini života, 80. redovništva i 74. svećeništva u Zagrebu je 16. siječnja preminuo o. Josip (Martin) Vlahović, franjevac konventualac. U crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu misu zadušnicu predvodio je 19. siječnja provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca Đuro Hontić u koncelebraciji s provincijalom Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca Milanom Kosom, izaslanikom krčkog biskupa Valtera Župana creskim župnikom Antonom Valkovićem te još četrdesetak svećenika iz Hrvatske i Slovenije. U propovijedi je provincijal Hontić podsjetio na redovničke i ljudske vrline pokojnika, te zahvalio Bogu na dugom svećeničkom i redovničkom životu o. Josipa u Hrvatskoj provinciji, a pokojniku na iskrenoj vedrini kojom je zračio. Na kraju mise Nonet franjevaca konventualaca otpjevao je “O Santissima”, a potom je prije prijenosa posmrtnih ostataka o. Josipa u samostansku grobnicu, gvardijan svetoduškog samostana o. Zdravko Tuba pročitao pismo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića u kojem je izrazio iskrenu kršćansku sućut, a pokojnika preporučio Gospodinu u molitvama. Vlč. Valković pročitao je pismo biskupa Župana u kojem je zahvalio o. Josipu za dugogodišnje predano velikodušno svećeničko redovničko služenje kako u sakramentima pomirenja, tako i u drugim prigodama. Uime Slovenske provincije od pokojnika se oprostio gvardijan samostana sv. Petra i Pavla u Ptuju o. Martin Vidovič, a uime samostanske zajednice sv. Frane u Cresu o. Ferdinand Čavar, koji je zahvalio o. Josipu na svjedočanstvu vjere i domoljublja.
Josip Vlahović rođen je 8. studenoga 1909. u Gredicama (Klanjec), u sjemenište franjevaca konventualaca stupio je 1926. u Zagrebu. Prve zavjete položio je u Zagrebu 16. listopada 1927., a svečane zavjete u Asizu, 2. veljače 1931. U Asizu i Splitu studirao je filozofske i bogoslovne nauke, a za svećenika ga je 10. lipnja 1933. u Splitu zaredio biskup Kvirin Klement Bonefačić. Članovi iste provincije bila su i njegova dva brata Vlado i Vjekoslav. U svom dugom i bogatom redovničkom i svećeničkom životu obnašao je razne službe i u raznim samostanima Provincije: Split (upravitelj sjemeništa od 1. rujna 1938. do 10. studenoga 1940.), zatim Vis, Sela, Pula, Šibenik, Cres, te u više navrata kustos Splitske kustodije. Najveći dio svog života o. Josip je proveo u creskom samostanu sv. Frane, neprekidno posljednjih tridesetak godina, sve do pred nekoliko mjeseci kada je zbog slabosti i bolesti premješten u dom sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu gdje je i umro.
O. Josip bio je ljubitelj knjige, arhiva i povijesti. Napisao je i više knjiga o povijesti Cresa i Visa: Le comunita di Cherso e Ossero (Rijeka 1968.), Odlomci iz povijesti grada Cresa (Zagreb 1995.), Otok Vis u vihoru rata 1941-1945 (Vis 1997.). Posebno se zanimao za povijest samostana franjevaca konventualaca i crkve Sv. Frane u Cresu. Tako je u samostanskoj knjižnici pronašao te znanstvenu javnost upoznao s postojanjem jednog od tri na svijetu sačuvana primjerka Senjskog misala iz 1494. godine, koji se i danas čuva u knjižnici samostana franjevaca konventualaca u Cresu. Napisao je više stručnih članaka na hrvatskom i talijanskom jeziku, koji su između ostaloga objavljivani i u Časopisu Instituta za crkvenu povijest Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu “Croatica Christiana periodica”, Hrvatskoj književnoj reviji Marulić, te Časopisu za crkvenu glazbu Sveta Cecilija.