Zagreb, (IKA) – Svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja o. Zvonimir Nimac nakon duge i teške bolesti preminuo je u srijedu 10. siječnja u bolnici na zagrebačkoj Šalati u 55. godini života, 38. redovništva i 30. svećeništva.
Fra Zvonimir je rođen 18. kolovoza 1952. u Lišanima Ostrovičkim, kraj Benkovca, franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a filozofsko-teološki studij u Makarskoj i Zagrebu. U franjevački novicijat stupio je 1. srpnja 1969. u Sinju i dovršio na La Verni u Italiji. Doživotne zavjete položio je 4. listopada 1974. u Makarskoj. Red đakonata primio je 4. srpnja 1976. u Stankovcima kraj Benkovca, a za svećenika je zaređen 3. srpnja 1977. u Splitu. Mladu misu proslavio je u rodnom mjestu 24. srpnja 1977. Nakon svećeničkoga ređenja, fra Zvonimir se opredijelio za pastoralnu službu tako da je svoj 30-godišnji pastoralni vijek proživio u Šibenskoj biskupiji. Tri godine bio je voditelj župe sv. Josipa Radnika u Kadinoj Glavici kraj Drniša i istodobno župni vikar u Župi Gospe od Ružarja u Drnišu. Od 1980. do 1983. preuzima župu sv. Katarine u Dubrvicama kraj Skradina, od 1983. do 1987. bio je župnik u šibenskoj župi Uznesenja Marijina u Bilicima i župni vikar u župi Gospe van Grada. Od 1987. do 1994. obnašao je službe gvardijana u Franjevačkom samostanu Sv. Lovre na Gorici, od 1994. do 1997. župnika župe Uznesenja Marijina u Mirloviću u šibenskoj Zagori i župnika župe sv. Stjepana Prvomučenika u Labinu u trogirskoj Zagori od 1997. do 2006. godine.
Pogrebne obrede za fra Zvonimira predvodio je 12. siječnja na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku gvardijan samostana Sv. Lovre fra Mate Topić, a misu zadušnicu u crkvi Gospe van Grada predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Na kraju mise od fra Zvonimira oprostili su se provincijal fra Željko Tolić, uime braće redovnika splitskoga samostana Gospe od Zdravlja gvardijan fra Ante Bilokapić, uime kolega fra Stipe Nimac i uime rodne župe sv. Mihovila župnik fra Božo Morić. Istaknuli su, između ostaloga, kako je fra Zvonimir bio poslušan redovnik, dobri pastir, blage naravi i srdačan, jobovski je podnosio tešku bolest i osobnu patnju namijenio za dobro Crkve i svoje redovničke zajednice. Na vječni počinak ispraćen je molitvama braće redovnika, svećenika i mnoštva vjernika kojima je bio duhovni pastir.